\ole - PUB

\or|e Bala{evi} - \ole

PUB

    A1. Ilona
    A2. Ratnik paorskog srca
    A3. Za sve je kriv Toma Sojer
    A4. Za tre}u smenu
    A5. Lepa protina k}i

    B1. Pesma o jednom petlu
    B2. Bo`a zvani Pub ZVUK!
    B3. Predlog
    B4. Na pola puta

ILONA

Jednog leta, s kraja sveta,
vozio sam putem sivim.
Ja sam putnik, od tog `ivim.

Samo ja podigla taj prsti} svoj
i ja sam stao, otvotio njoj.
Ona je andjeo bila, sa gre{kom - bez krila, moj san, moja

Ilona,
jo{ se se}am tvog imena,
sretna i sama, sva u bajkama,
gde li je sada Petar Pan, i svi oni momci?

Ilona,
tvoja je slika moja ikona.
I ~im se dignem ja joj namignem
i uvek tako po~ne dan.

Dobro guram, kroz `ivot buran
i mada `ivim dosta sretno,
ja nemam nikoga konkretno,

uz kog bih bio i sretan i lud
i tako miran i siguran svud,
ja nemam nikog da ma{ta i pri~a mi sva{ta svu no} kao moja

Ilona,
jo{ se se}am tvog imena,
sretna i sama, sva u bajkama,
gde li je sada Petar Pan, i kapetan Kuka?

Ilona,
tvoja je slika neka moja mala ikona.
I ~im se dignem ja joj namignem
i uvek tako po~ne dan.

Slabo pri~am, ba{ nisam vi~an,
al' sad re~i idu same.
O, `ivot pi{e ljute drame:

Ja znam detalje, sitnice o njoj,
al' ne znam adresu, telefonski broj,
il' ne{to sli~no po ~emu bih saznao gde li je sad izvesna

Ilona,
jo{ se se}am tvog imena,
sretna i sama, sva u bajkama,
gde li je sada Petar Pan, i svi oni momci?

Ilona,
tvoja je slika neka moja mala ikona.
I ~im se dignem ja joj namignem
i uvek tako po~ne dan.

Lutko lepa, dobar dan...


RATNIK PAORSKOG SRCA

Kada se Braca devetneste vrn'o,
s dalekog fronta 'di soldat je bivo,
pri~'o nam kako ga trefilo zrno,
pa zavrt'o rukav i to pokaziv'o.

A mi, a mi smo bili derani.
A mi, mi smo bili derani.

Pri~'o nam Braca o mirisu mora
i o patroli od koje je be`'o,
pa kako je opsov'o nekog majora
i zbog tog posle na robiji le`'o.

A mi, a mi smo bili derani.
A mi, mi smo bili derani.

Pri~'o nam kako je pre{'o Karpate,
zujali meci k'o rojevi p~ela.
Rek'o je: "Rat vam je krvav, da znate,
al' nije mi `ao ni ljudi, ni sela.

Ej, `ao mi konja..."

Kada se Braca devetneste vrn'o,
svake je ve~eri pri~'o na {oru
kol'ko je curica usput prevrn'o
i kako topovi livade oru.

A mi, a mi smo bili derani.
A mi, mi smo bili derani.

^im Braca korak iz avlije kro~i
skupi se dru{tvo iz na{eg sokaka.
A svi smo imali velike o~i,
prepuna srca i ma{tu de~aka.

Pa da, jer tad smo bili derani.
Pa da, jer tad smo bili derani.

Psov'o je Braca i krivce i `rtve,
pu{ke i va{ke i rov prepun blata.
Rek'o je: "Ne mo`e{ prebrojati mrtve
jer su se carevi igrali rata.

Ej, `ao mi konja..."

Negde u Braci je paorski koren
i mo`e rata i rata da bude.
Kad nije paor za soldata stvoren,
volije konje i zemlju neg' ljude.

A mi, a mi smo bili derani
i sve jo{ je vredelo za nas.

Hej, hej, konji beli nebom terani,
kroz san i kroz oblake u kas.

ZA SVE JE KRIV TOMA SOJER

Jedne letnje no}i tople, Cile, Fi}uka i ja,
poneli smo ne{to klope da se nadje za dan dva,
pa smo krenuli u Brazil il' do ju`nih mora bar.

Smi{ljali smo neki fazon, kovali smo dugo plan,
~udno zlato i Amazon, pa je do{ao taj dan.
Dunavom do Crnog mora, sve je dalje prosta stvar.

Za sve je kriv Toma Sojer,
takve knjige ne bi smele da postoje.
Kad je bilo isku{enja on je tako dobro terao po svom.

Za sve je kriv i Misisipi,
o kom smo sanjali na na{oj staroj lipi,
kad smo gledali krog kro{nju, kako nebom sve do zvezda plovi Tom,
na onom splavu svom...

Birali smo dugo ~amce, maznuli smo jedan `ut.
Poneli smo ~ak i mamce da bi pecali uz put.
^inilo se, na po~etku, da }e provod biti lep.

Al', nestade nam prvo hleba, mu~ila nas stra{na glad,
onda grom iz vedra neba, pa oluja, ki{a, grad.
Onda, sre}om, neki ~i~a tad nas primio na {lep.

Za sve je kriv Toma Sojer,
takve knjige ne bi smele da postoje.
Kad je bilo isku{enja on je tako dobro terao po svom.

Za sve je kriv i Misisipi,
o kom smo sanjali na na{oj staroj lipi,
kad smo gledali krog kro{nju, kako nebom sve do zvezda plovi Tom,
na onom splavu svom...

Vratili nas sutra ku}i. Jao, {to me bilo stid,
pa sam hteo kri{om u}i, {unjao se uza zid.
Videla me prva mati: "Opa, vratio se sin!"

Na to otac re~e samo: "Neka, nek je `iv i zdrav..."
Al' sam, ipak, tu i tamo, posle bio ~udno plav,
pa su me u {koli dugo zvali Haklberi Fin.

Za sve je kriv Toma Sojer,
takve knjige ne bi smele da postoje.
Kad je bilo isku{enja on je tako dobro terao po svom.

Za sve je kriv i Misisipi,
o kom smo sanjali na na{oj staroj lipi,
kad smo gledali krog kro{nju, kako nebom sve do zvezda plovi Tom,
na onom splavu svom...

Kriv je on!

ZA TRE]U SMENU

Vidi{ li gde sam to sad, u kom sam dobu?
^udne mi ptice, da zna{, snovima jezde.
Jer, jo{ sam suvi{e mlad da mislim o grobu,
a ve} sam suvi{e star da brojim zvezde...

^uje{ ti{inu, taj zvuk? Prolazi vreme.
Zuji i preti kroz no}, drhti k'o kobra.
Nemoj da na~inje{ sad ozbiljne teme,
dodji, skupi se tu i budi dobra... Pa, daj:

Pa naspi jo{ jednu,
za ve~ite krivce,
za balansere,
ne boj se, imam ja prili~an cug.

Naspi jo{ jednu,
za umorne livce,
za proletere,
ve~eras tre}a smena vra}a tudji dug...

Skoro }e svanuti dan, jo{ jedan praznik.
Svi su ti plavi k'o san, svi su ti isti.
Budi{ se retko u {est, samo po kazni,
kad mora{ negde na put ili na ispit...

Pa naspi jo{ jednu,
za ve~ite krivce,
za balansere,
ne boj se, imam ja prili~an cug.

Naspi jo{ jednu,
za umorne livce,
za proletere,
ve~eras tre}a smena vra}a tudji dug...

Ponekad tragam i ja, za zlatnim runom.
Mo`da }u sanjati dim, vatru i ~elik.
Nisi ti kriva za to, ma volim te puno.
Hajde sad, daj mi pred san poljubac velik...

Pa naspi jo{ jednu,
za ve~ite krivce,
za balansere,
ne boj se, imam ja prili~an cug.

Naspi jo{ jednu,
za umorne livce,
za proletere,
ve~eras tre}a smena vra}a tudji dug...

Pa naspi jo{ jednu,
za ve~ite krivce,
za balansere,
naspi jos jednu za moje drugare.

Naspi jo{ jednu,
za umorne livce,
za proletere, naspi jo{ jednu za tre}u smenu...

LEPA PROTINA K]I

Jo{ sam bio sasvim mlad,
neke barske ptice sam lovio tad,
kad je do{la da se kupa
lepa protina k}i.

Nije znala gde sam ja,
da je gledam, kri{om, kroz trsku i {a{,
a preko reke no} je pala
kao pla{t.

Mesec tinja nad vrbakom,
srebri nebo, zveda roj,
kapi vode kao biseri
koji blistaju svud po njoj...

O srce ludo, ludi sni,
ve} se moji drugovi mom~ili svi.
A ja sam hteo samo jednu:
lepu protinu k}i.

^udnom pesmom zvoni drum,
te su zime svatovi do{li po nju,
iz daleka, neki svet
za mene tudj.

Ba{ sam pro{ao sokakom.
Padao je prvi sneg.
I jo{ ponekad zazvone praporci
{to je odnose, ko zna gde...

Da se `enim, imam kad.
Ja sam, eto, ostao momak do sad.
Nikad vi{e nisam sreo
lepu protinu k}i.

Jedan `ivot, miran, tih.
Nekad bacim kartu il' napi{em stih.
Stvari teku, ja se dr`im
izvan njih.

I ljubum dobre, ljubim lake.
Neke prave, a neke ne.
I sve su vile, sve su kraljice.
I sve su neva`ne naspram nje...

PESMA O JEDNOM PETLU

Im'o sam stra{nog petla, bio je pravi djavo.
Na ki{i i na vetru, uvek je stajao pravo.
Po selu perje leti, di`e se stra{na graja.
U na{oj ku}i, uvek, bilo je dobrih jaja.

Im'o sam stra{nog petla, bio je pravi ludak.
Koju taj koku kljucne, k'o da je tresnuo budak.
A koke, ~udne ptice, uvek im srce puca,
za nekim grubijanom koji dobro kljuca.

Za njega nisu bile
samo koke slatke.
Ne, taj je skak'o
i na guske i na patke.

A tek na }urke,
~im je bilo neke {anse,
princip je isti,
sve su ostalo nijanse.

Im'o sam stra{nog petla, bio je malo ~udan.
Po danu ne{to dremljiv, al' no}u uvek budan.
Curice iz mog sela ~ule su za tog dasu.
Zbog tog sam petla i ja bio na dobrom glasu.

Za njega nisu bile
samo koke slatke.
Ne, taj je skak'o
i na guske i na patke.

A tek na }urke,
~im je bilo neke {anse,
princip je isti,
sve su ostalo nijanse.

Im'o sam stra{nog petla, bio je prvak sveta.
Danas su petli ~udni, svaka im dlaka smeta.
Ja ne znam {ta je razlog, danas su drugi dani,
uglavnom, spram mog petla, ovo su sve cverglani!

Meni je {e'set peta,
sti`e jesen pozna.
Putuje moje dru{tvo
i ja ~ekam na red.

Ne bi mi ova starost
bila tako grozna
da ~ujem petla,
barem mese~no jedared.

Poslu{aj zato savet {to }e ti ~i~a dati:
kad ima{ mladog petla, ne daj mu da se pati.
Pusti ga neka leti, neka ga koke vide.
Posle }e biti kasno, i petlu vreme ide.

'Ajd `iveli!
\ole - Pub : B2 ZVUK!

BO@A ZVANI PUB

Ovo je pri~a koju vrlo rado pri~am,
to je pri~a o Bo`i zvanom "Pub".
Jedni ga hvale, drugi `ale, tre}i ka`u: "E, moj brale,
taj je bio kvaran kao {upalj zub".

Odavde pa sve do Pe{te i do Srema na jugu
jo{ pri~a bajke o njemu mutni kockarski krug
i ka`u: "Taj u `ivotu nije igr'o na dug!"
I svi se sla`u kako danas nema takvih kao Bo`a Pub.

Negde je imao imanje, to se znalo, vi{e - manje,
mada o tom nije pri~'o ni za lek.
Treb'o je biti veterinar, al' je ter'o neki inat,
pa je `iveo od kocke ceo vek.

O, taj je pratio karte k'o da vidi kroz njih.
I uvek 'ladan kao {pricer, uvek opasno tih,
i samo kad tera maler on bi rekao stih.
I svi jos pamte re~i kojim maler tera Bo`a zvani Pub.

D`aba vam novci moji sinovci, d`aba vam bilo dobre volje.
I pogledi ~vrsti i lepljivi prsti, ja ipak varam malo bolje.

E, pa da!

Al' karta je kurva, izvin'te me {to psujem,
ja samo pri~am onako kako ~ujem.
I ako su lagali mene i ja la`em vas.

Tu pri~u zna svako, od vraga do popa,
jer mnogi su mangupi ostali tropa.
Kockar se krije i ~u~i u svakom od nas
i ~eka pravi ~as.

Jednom se kart'o s nekim ruskim emigrantom,
to je bio lihvar, bogat kao knez.
Igr'o je i upravnik po{te zvani Ljup~e od milo{te
i neki {vercer kog je jurio sav srez.

U, to je partija bila, jo{ se pri~a o njoj,
kibiceri u transu, 'ladan probija znoj.
Na stolu kamara para, da ne spominjem broj,
i povuk'o je damu na osamn'est, mrtav ladan, Bo`a zvani Pub.

A znate li za ono kad je s izvesnim baronom
igr'o ~etir' dana? To je bio rat!
I{le ga stalno karte jake pa je odn'o i fijaker,
crnog konja, tabakeru, {tap i sat.

Baron je pri~ao posle da je {pil bio star,
da je previ{e pio, da ga poneo `ar!
Ma, svi {to gube se ljute, to je poznata stvar,
a svako gubi bar ponekad ali nikad Bo`a zvani Pub.

D`aba vam novci moji sinovci, d`aba vam bilo dobre volje.
I pogledi ~vrsti i lepljivi prsti, ja ipak varam malo bolje.

E, pa da!

Al' karta je kurva, izvin'te me {to psujem,
ja samo pri~am onako kako ~ujem.
I ako su lagali mene i ja la`em vas.

Tu pri~u zna svako, od vraga do popa,
jer mnogi su mangupi ostali tropa.
Kockar se krije i ~u~i u svakom od nas
i ~eka pravi ~as.

Sa {valerske strane nije spad'o u Tarzane,
al' daleko od tog da je bio zec.
Im'o je neke tu i tamo, al' svi vrlo dobro znamo
da kod `ena igra neki peti kec.

Ljubav je igra u kojoj ~esto ne pali blef,
srce se otvara te`e nego najbolji sef.
Im'o je on svoje dame: karo, pik, herc i tref,
i bio im je veran sve do sudnjeg dana Bo`a zvani Pub.

Gospodo draga, on je nestao bez traga
i to celoj pri~i daje ~udan ton.
Neki se d`ambasi kleli da su kod Sombora sreli
jednog tipa {to je bio isti on.

Mo`da ga odvela karta ~ak u Prag ili Be~.
Ve{ dugo niko o njemu nije ~uo ni re~.
Dal' se jo{ dr`i na svetu il' je predao me~
pa s andjelima na vrh neba igra raub, preferans i ajnc?

D`aba vam novci moji sinovci, d`aba vam bilo dobre volje.
I pogledi ~vrsti i lepljivi prsti, ja ipak varam malo bolje.

E, pa da!

Al' karta je kurva, izvin'te me {to psujem,
ja samo pri~am onako kako ~ujem.
I ako su lagali mene i ja la`em vas.

Tu pri~u zna svako, od vraga do popa,
jer mnogi su mangupi ostali tropa.
Kockar se krije i ~u~i u svakom od nas
i ~eka pravi ~as.

PREDLOG

Pile moje, kako stvari stoje,
vreme radi za nas.
Ba{ se mislim, {to bi zalud kisli,
kad bi mogli ostati kod vas?

Ki{a pada, gde bi i{li sada?
Crni oblaci iznad grada.
[ta je - tu je, sakrijmo se od oluje.

Srce lupa kao vojni bubanj
- to je opasan znak.
Imam krizu i uvek kad ste blizu
pada mi na o~i mrkli mrak.

Sad bi, mo`da, plo~a dobro do{la,
neka muzika davno pro{la,
Chubby Checker ili neki sli~an {meker.

Otkad vas znam,
stare slike mi imaju novi ram,
otkad vas znam,
neke obi~ne stvari mi ~udno zvu~e.

Bio sam sam,
kao niko na svetu, koliko znam.
Bio sam sam,
ali sve je to bilo odavno, ju~e jo{!

Dame biraju...

Ove no}i mi smo mogli po}i
u restoran il' bar.
Ma gde bili mi bi ne{to pili.
To je problem, ba{ u tom je stvar.

[to da krijem, gadan sam kad pijem,
ja se posvadjam pa se bijem,
zato bolje ostanimo tu nas dvoje.

Otkad vas znam,
stare slike mi imaju novi ram,
otkad vas znam,
neke obi~ne stvari mi ~udno zvu~e.

Bio sam sam,
kao niko na svetu, koliko znam.
Bio sam sam,
ali sve je to bilo odavno ju~e jo{!

Drugarice biraju...

NA POLA PUTA

Hej,
mnoge vatre sam lo`io,
i mnoge vode zamutio
no{en sre}om i zlom.

I da zna{,
tri sam banke potro{io,
a da nisam ni slutio,
da sve to tek prohuji s vihorom,

jednom za uvek...

Hej,
gde su sad oni klikeri,
tre{nje sa periferije,
sveske iz {estog b?

Gde su sad
svi gimnazijski {minkeri,
prve studentske ferije
i ~e`njiva pisma iz armije?

I vidi{ ve} sam tu, na pola puta - sve je dim!
I fotografije od vremena izbledele.
I vidi{ ve} sam tu, na pola puta, sad mi treba{ ti,
budi vodi~ moj kroz mutne predele.

Hej,
~udne staze do uspeha,
~vrsta vera u drugove,
sve je to varljiva stvar.

I sad,
ako postoji uteha,
ja nisam pra{tao dugove
i svakom sam vratio isto bar.

I vidi{ ve} sam tu, na pola puta - sve je dim!
I fotografije od vremena izbledele.
I vidi{ ve} sam tu, na pola puta, sad mi treba{ ti,
budi vodi~ moj kroz mutne predele.

Hej,
sada znam gde sam gre{io
i gde sam, na `alost, bio gad,
a gde, na `alost, ne.

I da zna{,
sve sam rebuse re{io,
ali ipak se ponekad
jo{ zaletim na vetrenja~e.

I vidi{ ve} sam tu, na pola puta - sve je dim!
I fotografije od vremena izbledele.
I vidi{ ve} sam tu, na pola puta, sad mi treba{ ti,
budi vodi~ moj kroz mutne predele.