\ole - 003

\or|e Bala{evi} - \ole

003

    A1. No} kad sam preplivao Dunav
    A2. Baby Blue
    A3. Morao sam da se odselim
    A4. Bela ladja
    A5. Al' se nekad dobro jelo

    B1. Slovenska
    B2. Mani me se lepa Nasto
    B3. Olivera
    B4. Put u sredi{te zemlje
    B5. Badnje ve~e

\ole 003 : A1

NO] KAD SAM PREPLIVAO DUNAV

Na mostu smena stra`e,
znao sam da me tra`e,
`andara nema koji ne zna moj lik.

Zar moja glava vredi sto forinti,
gospodo draga?
Pod slikom toliko pi{e,
vredi bar krajcaru vi{e.

Dobre smo kr~me znali,
dobre smo konje krali,
dobra nas neka zvezda pratila svud.

Ostajte zbogom zeleni Karpati,
drumovi carski.
Dugo sam bio daleko,
dal' me po`eleo neko?

Dolazim,
sto dukata donosim,
i ka{mirsku maramu ~udesnih boja.

Dolazim,
da te opet zaprosim,
da te drugom ne daju, ljubavi moja.

Talasi ladje lome,
{ta srce zna o tome?
Srce je ludi husar, pijan i mlad.

I te sam no}i preplivao Dunav,
dubok i stra{an.
Oprosti velika reko,
al' ja sam morao preko!

Dolazim,
sto dukata donosim,
i ka{mirsku maramu ~udesnih boja.

Dolazim,
da te opet zaprosim,
da te drugom ne daju, ljubavi moja.
\ole 003 : A2

BABY BLUE

Kad ljubim glavu gubim,
kad ljubim stvarno ljubim
i zato kad te spazim ja besomu~no trubim.
I fu}kam kao klipan,
crvenim k'o tulipan
jer ti si jedno ~udo Baby Blue.

Pro{ao sam sve to,
sito and re{eto,
moj dosije - to je rat i mir.
Al' sad nemam takta,
sve ostavljam ad acta,
prole}e je krivo svemu, {to imam tremu.

Sanjarim o tebi,
sve ljubim te u sebi
i patim, kako ne bi,
jer volim te, my baby!

Pratim te k'o UDBA,
jer ti si moja sudba,
ma ti si jedno ~udo Baby Blue!

Dajem sve za `eton,
okrenem telefon,
u, pa se smrznem kad ti ~ujem glas.
O, slu{alicu spustim,
zbogom snovi pusti,
smisli}u do sutra ne{to, te{im se ve{to.

I sanjarim o tebi,
sve ljubim te u sebi
i patim, kako ne bi,
jer volim te, my baby!

Pratim te k'o UDBA,
jer ti si moja sudba,
jer ti si jedno ~udo Baby Blue!

O, kako da ti pridjem?
Popnem se pa sidjem,
iza tvojih vrata svira jazz!
Ne znam {ta bi vi{e,
zazvonim pa zbri{em.
[irok mi je dijapazon, smisli}u bolji fazon.

Sanjarim o tebi,
sve ljubim te u sebi
i patim, kako ne bi,
jer volim te, my baby!

Pratim te k'o UDBA,
jer ti si moja sudba,
jer ti si jedno ~udo Baby Blue!
\ole 003 : A3

MORAO SAM DA SE ODSELIM


Prolaze gradom umorne biv{e lepojke
iz moje slatke mladosti.
Skrivaju bore, s linijom se bore,
vreme im smi{lja pakosti.

Najbolji momci sa korzoa, mladi lavovi,
mangupi, ugursuzi,
sad su {oferi, magacioneri,
kriju ih mra~ni bircuzi.

Kad o tome razmislim,
ja sam kriv {to `ivim s tim.
Morao sam da se odselim,
da se davno izgubim.

I da se nikad ne vratim,
da ih onakve zapamtim,
morao sam da se odselim
kad mi je bilo dva'estri.

I ja sam bio de~ko s gitarom, mali car,
{a{avi boem za sve njih.
De~ko s gitarom, danas de~ko s honorarom
koji ga odvaja od svih.

I kad o tome razmislim,
ja sam kriv {to `ivim s tim.
Morao sam da se odselim,
da se davno izgubim.

I da se nikad ne vratim,
da me onakvog pamte svi,
morao sam da se odselim
kad mi je bilo dva'estri.
\ole 003 : A4

BELA LADJA

U aprilu Sombor varo{ zazeleni,
pa {etaju gospoice, blago meni.

Isprse se brezobrazno,
pa mi glavom klimnu mazno,
a mene ~eka bela ladja.

A kad odem ne vra}am se do jeseni.
Uda}e se mnoge dotle, blago meni.

"Dobar ve~e, kapetane",
Laku no} vam `elim dame,
a mene ~eka bela ladja.

Moram da idem sad,
bo'me, nije mi lako,
al' bolje tako,
da ja krenem polako.

Moram da idem sad
jer }u baciti sidro
pa zbogom vidro,
osta}u tu.

Od Zemuna do Pasove voda peni,
a u Pe{ti promenada, blago meni.

Brinuti sam, kere{ sepe,
Madjarice moje lepe,
a mene ~eka bela ladja.

Moram da idem sad,
bo'me, nije mi lako,
al' bolje tako,
da ja krenem polako.

Moram da idem sad
jer }u baciti sidro
pa zbogom vidro,
osta}u tu.

U aprilu sav se Sombor za{areni
od {e{ira raznoraznih, blago meni,

i frajlica {to ih nose,
nasme{ene, zlatokose,
a mene ~eka bela ladja.

Moram da idem sad,
bo'me, nije mi lako,
al' bolje tako,
da ja krenem polako.

Moram da idem sad
jer }u baciti sidro
pa zbogom vidro,
osta}u tu.
\ole 003 : A5

AL' SE NEKAD DOBRO JELO

Nema vi{e, dobri svete, one lepe {e'set pete
kad smo bili na sve~ari kod kumova na{ih starih.
Klizio je voz k'o sanke, al' smo stigli do Palanke.
Severac je duv'o 'ladan, pa ko ne bi bio gladan?

I ~im smo stigli viknu kum svoju `enu:
"Sido! Postavljaj, bog te vid'o!"

Spremila nam kuma na{a za u`inu paprika{a,
pa kola~e, krmenadle i par sarmi svakom.
Mesto leba mesa bela, princes krofne - vangla cela,
suvih {ljiva i koljiva i rezance s makom.
E, kad se samo setim, al' se nekad dobro jelo, ba{.

Do ve~ere vreme kratko za kitnikes i za slatko.
Da odbije{, to ne vredi, da se kuma ne uvredi.
Na{ kum Pera, dipl. agronom, re~ o ovom, re~ o onom,
sve uz vino, porto-gizer, 'di gutljaji sami klize.

Taman smo bili gladni kada se za~u:
"Sido! Ve~eru, bog te vid'o!"

Odjedared - astal {aren, sos paradajz, krompir baren,
{uve {nicle, ko promincle, kara-batak svakom.
Na podvarku }urka, zna se. Gdi je }urka, tu je prase.
Onda torte, razne sorte i rezanci s makom.
Ej, kad se samo setim, al' se nekad dobro jelo, ba{!

Vejao je sneg po {oru, sedeli smo do pred zoru.
Baba re~e: "Deder kaput! Radni dan je, 'ajmo na put!"
Al' kum Pera odma' sko~i: "[ta to vide moje o~i?
Sido, ne daj nikom kaput! Prvo fru{tuk, e, ondak na put!"

Ne drema vredna kuma, ne slu{a prve petle,
br`a je od raketle.

Nosi vru}e 'leba kri{ke, fafarone, ~varke fri{ke,
za~as sprema {unke, rena, i pihtije svakom.
Pitamo ih: "Ljudi, dokle?!" "^ekaj", ka`u, "jo{ {nenokle,
i {ufnudle i griz-{trudle i rezance s makom!"
Hej, kad se samo setim, al' se nekad dobro jelo, ba{!

I ondak, sat i frtalj, kol'ko je i{'o {inobus, nismo ni{ta jeli,
i kad smo stigli na stanicu odma' kupimo burek, lep, fri`ak,
mastan, sve nam, onako, mast curila niz bradu.

Pa ondak opalimo preko toga jednu tepsiju {ampita i gajbu piva.

Mlakog.

Crnog.
\ole 003 : B1

SLOVENSKA

No{en dahom sna doleteo je crni golub na moj dlan.
Za{to, ko da zna, al' to sam jutro do~ekao umoran.
K'o da sam i ja leteo s njim, krilima te{kim, olovnim,
i video svet sakriven iza zlatnih oblaka.

Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin.
Ne dozvoli tad da naprave od toga tu`ni tre}i ~in.
Nek mi ne dr`e govore, nek drugom pletu lovore,
ako umrem mlad, zaustavljen u koraku i snu.

O zagrli me sad,
jako, najbolje {to zna{
i nemoj crnoj ptici da me da{.

O ne, ne brini,
pro}i }e za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.

U mojim venama
davni sever samuje
i ja ponekad ne znam {ta mu je,

{to luduje,
od sre}e tugu tka
moja prosta du{a slovenska.

Upla{i me sjaj milion sve}a kad se nebom popali.
Gde je tome kraj? Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Za{to se sve to de{ava, dal' ~ovek i{ta re{ava
il' smo samo tu zbog ravnote`e medju zvezdama?

O zagrli me sad,
jako, najbolje {to zna{
i nemoj crnoj ptici da me da{.

O ne, ne brini,
pro}i }e za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.

U mojim venama
davni sever samuje
i ja ponekad ne znam {ta mu je,

{to luduje,
od sre}e tugu tka
moja prosta du{a slovenska.

Moja prosta du{a slovenska...

Moja prosta du{a slovenska...

Moja prosta du{a slovenska...
\ole 003 : B2

MANI ME SE LEPA NASTO

Proganja me stalno Nastasija Kinski,
svaki dan mi dolazi u san.
Pri~a da me voli, ba{ ono, odistinski,
i vene zbog mene.

Brine me, pomalo, ta lepa omladinka.
Ne mogu da odobrim njen stav.
Nosi moju sliku k'o zaljubljena klinka,
moju sliku u nov~aniku.

Sve je to lepo i sve mi to laska,
al' mojoj faci ne pristaje maska.
Ja na te stvari gledam starinski
- mani me drugarice Kinski!

Nisi ti kriva, stvar ne primaj li~no!
To su principi il' tu ne{to sli~no.
Ja sam za drugu devojku rast'o,
mani se mene lepa Nasto.

Ne mogu da shvatim {ta nalazi na meni
osim {to sam visok, lep i plav?
^im joj ne{to ka`em a ona porumeni
pa skokne da me cmokne.

Njen pogled ru{i i obara s nogu
al' ja se branim koliko ve} mogu.
Sna`no me grli, sve gr~ko-rimski,
htela bi da me ljubi filmski.

Polako snajka, obustavi napad,
vrati se lepo na svoj truli zapad!
U Pariz - Texas i medju ljude-ma~ke,
ja nigde ne mrdam iz Ba~ke!
\ole 003 : B3

OLIVERA

Na pragu svojih dvadesetih
bio sam laka roba,
bile su moderne barabe onih dana.

Ne `elim svega ni da se setim,
hteo sam, eto, sve da probam,
zvalo me zabranjeno vo}e s raznih grana.

Sad `alim, da,
al' {ta sam znao ja?
Ti si bila jo{ devoj~ica.
Leteo je kao leptir tvoj ~uperak.

Drugi bi sve
imalo smisao,
druk~ije bih `ivot disao
da sam znao da postoji{ Olivera.

Mo`da sam a da nisam znao
pred isti izlog s tobom stao,
mo`da smo zajedno iz voza negde si{li?

Mo`da si sasvim blizu bila,
ulicom mojom prolazila
i mo`da smo se na trenutak mimoi{li?

Sad `alim, da,
al' {ta sam znao ja?
Ti si bila jo{ devoj~ica,
daleko od oga oka i mog pera.

Drugi bi sve
imalo smisao,
ne bih svakoj pesme pisao
da sam znao da postoji{ Olivera.

Drugi bi sve
imalo smisao,
ja bih iz te gu`ve zbrisao
i nikom ne bi bilo jasno {ta ja to smeram.

Znao bih gde
da sebi nadjem mir,
skrio se u tajni manastir
i ~ekao da ti odraste{ Olivera.
\ole 003 : B4

PUT U SREDI[TE ZEMLJE


Kad sam jutros stig'o ku}i s posla
sa~ek'o me papir siv:
oti{la mi draga, svega joj je dosta,
nikad ne zna dal' sam `iv.

Ma idi lutko lepa s milim bogom,
ti si vi{e komad lak!
Nisi nikad tamo stala svojom nogom,
nema{ ti pojma {ta je mrak.

Tamo dole djavoli se kote,
tri planine pritiska mi vrat.
Ba{ i nisi drugar, moj `ivote,
al' neka, neka, bi}e sladje kad srce zemlje nadjem.

Neki Francuz, neki pisac mudar,
prorek'o je mnogo tog.
Mo`da nikad nije radio kao rudar,
al' ga volim kao svog.

Knjiga pi{e da postoji mesto,
u sred zemlje neko sunce sja.
Tamo se mo`e i s milion dvesto!
Tra`im srce zemlje stare i sunce za rudare.

Kopam, djavoli se kote,
tri planine pritiska mi vrat.
O, ba{ i nisi drugar, moj `ivote,
al' neka, neka, bi}e sladje kad srce zemlje nadjem.

Tamu gutam, di{em, tamu gazim,
trpim najbolje {to znam.
Al' }u jednog dana da je proburazim
i da se svetla do~epam.

Knjiga pi{e da postoji mesto,
u sred zemlje neko sunce sja.
Tamo se mo`e i s milion dvesto!
Tra`im srce zemlje stare i sunce za rudare.

'Ajde, djavoli se kote,
tri planine pritiska mi vrat.
O, ba{ i nisi drugar, moj `ivote,
al' neka, neka, bi}e sladje kad srce zemlje nadjem,

kad srce zemlje pronadjem!
\ole 003 : B5

BADNJE VE^E

Kao davni greh,
uvek mi se ista javlja{.
Odzvanja ti smeh,
cipele u prozor stavlja{.

I ve~no sanja{,
svetom putuje{ bez putovanja
a Badnje ve~e dolazi.

Mogla si mi ba{
i re}i neke re~i nagle.
O~i su mi, zna{,
pune one iste magle.

Al' suprotnost su{ta,
sad u meni tuga koren pu{ta
a badnje ve~e prolazi.

To je bilo na{e zadnje,
sad opet zvona zvone
- slu{am to.

Ne, nije svako ve~e Badnje,
al' ovo danas, sasvim slu~ajno -
Badnje je.

U poslednji ~as,
kao uvek na to ve~e,
gospodja do nas
unucima kola~ pe~e.

U mojoj sobi
samo stari veker vreme drobi
a Badnje ve~e prolazi...

To je bilo na{e zadnje,
sad opet zvona zvone
- slu{am to.

Ne, nije svako ve~e Badnje,
al' ovo danas, sasvim slu~ajno -
Badnje je.