Datum za pamcenje
Ovog leta se navrsava sto godina od nastanka sadasnje zgrade Univerziteta, nekada zgrade starog niskog Nacelstva i Moravske banovine . Smestena je du` desne obale Nisave na danasnjem Keju Mike Paligorica. Izgradjena je, kako je to zapisao austrijski putopisac Feliks Kanic, u leto 1889. godine, za potrebe Nacelstva niskog okruga. Tako je izgradjen samo ugaoni deo danasnje zgrade, prizemlje i sprat sa ulazima na Keju M. Paligorica (Nacelstvo) i iz Dobricke ulice (Kapetanija i Sud). Na danasnjem delu zgrade u Sumatovackoj ulici bile su konjusnice za smestaj konja i kola. Zgrada starog Nacelstva, kao prva faza danasnjeg objekta, gradjena je po projektu beckog arhitekte cije ime nije sacuvano. Predstavlja prvi javni monumentalni objekat u Nisu cija pojava simbolise stremljenja grada ka savremenom. Na pocetku prvog svetskog rata, od 26. jula 1914. do 16. oktobra 1915. godine kada je Nis bio ratna prestonica Srbije, u ovoj zgradi je bilo sediste Srpske vlade i Ministarstva inostranih dela. Jedan savremenik je zapisao da je u ovoj zgradi "za kancelarije Ministarstva inostranih dela dobijeno prvih dana samo dve sobe, dok je predsednik Pasic radio u uglu velike sale (iznad ulaza na prvom spratu na Keju M. Paligorica - prim. BA), koja je trebalo da slu`i za ministarske sednice".
U utorak, 28. jula 1914. godine ovde je stigla zvanicna objava rata i od Austro-Ugarske, na nacin jedinstven u diplomatskim odnosima - putem telegrama. Potpisan od Bertholda, ministra inostranih poslova u Nisu, telegram je stigao u zgradu u 12,30 sati. Primio ga je sekretar Ministarstva Saimovic, koji ga je odmah odneo predsedniku srpske vlade Nikoli Pasicu, smestenom u sali na prvom spratu iznad ulaza (obnovljena 1985. kada je izvrsena revitalizacija i citave danasnje zgrade Univerziteta). Tekst telegrama, ispisan na francuskom jeziku, glasi: "Kraljevska vlada Srbije nije na zadovoljavajuci nacin odgovorila na notu datiranu 23 julom 1914. koju joj je predao austrougarski poslanik u Beogradu. Zato Carsko-Kraljevska vlada nalazi da je prinudjena da se osloni na silu oru`ja radi ocuvanja svojih prava i interesa. Austro-Ugarska smatra da se od ovog trenutka nalazi u ratu sa Srbijom".
Od leta 1914. do jeseni 1915. godine, sve akcije srpske vlade sa stranim diplomatskim predstavnistvima i clanovima Jugoslovenskog odbora, odr`ane su u ovoj zgradi. Ovde je 4. septembra 1914. godine potpisan i Sporazum izmedju Srbije i Albanije, poznatiji kao "Niski sporazum". Potpisali su ga Esad pasa Toptani, bivsi albanski ministar vojske i unutraswih poslova u vladi Princa od Vida i predsednik srpske vlade Nikola Pasic. Napustivsi vlast maja 1914. godine, usled pobune mladoturskih ustanika u Albaniji, Esad pasa je pobegao u Francusku. Kada je, napadom Austro-Ugarske na Srbiju, 28. jula 1914. godine otpoceo prvi svetski rat, Esad pasa je poslao u Nis svoga ministra sa molbom za pomoc Srbiji pri njegovom prebacivanju u Albaniju. Dobivsi Pasicev pristanak, Esad pasa je pocetkom septembra dosao u Nis. Pregovori sa Pasicem zavrsili su se "Niskim sporazumom", kojim je predvidjena unija Srbije i Albanije, odnosno zajednicka odbrana, zajednicke carine i zajednicko predstavljanje u inostranstvu. Stupivsi na vlast u Albaniji Esad pasa je postovao ovaj Sporazum, koji je bio znacajan za Srbiju u zimu 1915. godine prilikom povlacenja srpske vojske kroz Albaniju i njenog spasavanja saveznickim brodovima u lukama Sen \ovani di Medua. Draca i Valone.
Druga faza dogradnje ove zgrade pocela je 1930. godine, kada je Nis postao srediste Moravske banovine, cija je administracija smestena u ovom objektu. U jesen 1931. zavrsena je izgradnja drugog sprata na starom delu objekta. Konacno, 1935. godine zgrada je dobila dnasnji izgled dogradnjom dela du` Sumatovacke ulice i ugaonog ulaznog dela na Trgu Bratstva i jedinstva. Svi radovi izvedeni su po projektu beogradskog arhitekte Petra Gacica.
Posle drugog svetskog rata ovde je bilo sediste Sreza, a od 1966. godine Univerziteta i drugih institucija.
Stavljena je pod zastitu zakona 1971. a proglasena je kulturnim dobrom od velikog znacaja odlukom Skupstine Srbije 1979. godine.