\ole - Jedan od onih `ivota

\or|e Bala{evi} - \ole

JEDAN OD ONIH @IVOTA

    A1. Ja luzer?
    A2. The last march
    A3. Krivi smo mi
    A4. Posva|ana pesma
    A5. Dan posle ponedeljka

    B1. Provincijalka
    B2. Portret `ivota mog
    B3. Stari lalo{ki vals
    B4. ^ovek sa mesecom u o~ima



JA LUZER?


Rodjen pod sretnom zvezdom magi~nom,
ali nad ovom zemljom generalno tragi~nom,
~emu sam bli`i - triput pogadjaj.
Neko nad nama vr{i oglede.
Hajde, usudi se i pogledaj u poglede,
ovde je osmeh - dogadjaj.

U {upak kosmosa smo upali.
Mnogi su domobranci zauvek prolupali.
Caruje virus apatije.
Al' ti na mene stavi upitnik,
pa rekni: dal' ti bata deluje k'o gubitnik?
Ma nema {anse, {ta ti je?

Ja nisam luzer, o naprotiv, meni je osmeh lajt-motiv.
Ja nisam luzer, ja imam nas, a za svet - ko te pita?
Ja nisam ~edo proseka, mene ne vu~e oseka.
S tobom je tretman poseban, svaki je dan dolce vita,
i svud je Hollywood.

Namlatim mese~no {est maraka,
bude za cipolku i frtalj kile ~varaka.
Olo{ mi veze ometa.
Ali kad dodjem ku}i, tu si ti.
E, tu }e tvrdjavicu malo te`e sru{iti
- to im je izvan dometa.

Ja nisam luzer, o naprotiv, meni je osmeh lajt-motiv.
Ja nisam luzer, ja imam nas. Ma za svet - ko te pita?
Ja nisam ~edo proseka, mene ne vu~e oseka.
S tobom je tretman poseban, svaki je dan dolce vita,
i svud je Hollywood.

Ja nisam luzer, o naprotiv, meni je osmeh lajt-motiv.
(nisam luzer, ne naprotiv, osmeh mi je lajt motiv)
Ja nisam luzer, ja imam nas. Ma za svet - ko te pita?
(nisam luzer, ja imam nas)
Ja nisam ~edo proseka, mene ne vu~e oseka.
(nisam ~edo proseka, ne vu~e me oseka)
S tobom je tretman poseban, svaki je dan dolce vita,
(tvoj je tretman poseban)
i svud je Hollywood.
(Hollywood)

___________________________________________________Jedan od onih `ivota a1


Ja nisam luzer, o naprotiv, meni je osmeh lajt-motiv.
(nisam luzer, ne naprotiv, osmeh mi je lajt motiv)
Ja nisam luzer, ja imam nas. Ma za svet - ko te pita?
(nisam luzer, ja imam nas)
Ja nisam ~edo proseka, mene ne vu~e oseka.
(nisam ~edo proseka, ne vu~e me oseka)
S tobom je tretman poseban, svaki je dan dolce vita,
(tvoj je tretman poseban)
i svud je Hollywood.
(Hollywood)

Ja nisam luzer, o naprotiv, meni je osmeh lajt-motiv.
(nisam luzer, ne naprotiv, osmeh mi je lajt motiv)
Ja nisam luzer, ja imam nas. Ma za svet - ko te pita?
(nisam luzer, ja imam nas)
Ja nisam ~edo proseka, mene ne vu~e oseka.
(nisam ~edo proseka, ne vu~e me oseka)
S tobom je tretman poseban, svaki je dan dolce vita,
(tvoj je tretman poseban)
i svud je Hollywood.
(Hollywood)
____________________________________________________Jedan od onih `ivota a2



THE LAST MARCH


Postoji jedno stru~no mi{ljenje po kom sam uvek dosadan i isti,
(isti, isti)
pa sam probao ve} sva{ta: bluz i tango, rege, kantri, rok
i diksi. (diksi, tuksam)
U traganju za novim {lagerom,
sad kopam prstima po tamburi k'o bagerom.
Ali panika, brate, tonem poput Titanika.

Jer ostade mi mar{, jedino jo{ mar{.
Za ovo ovde, za happy raju {to slavi bedu u punom sjaju.
Ostade mi mar{, ni{ta osim mar{.
Pesmica jes' malo ~udna, al' vremena oskudna - daj {ta da{.

Javlja se odredjeni utisak da imam neke momente u stihu,
(pa imam, imam)
ali da moje `alostivne rime negativno uti~u na psihu.
(psihu, psihuhu)
Dobar sam, ka`u, u baladama,
njima bih dirnuo i onog pravog Sadama.
Ali u ritmu sam, hm, jo{ nedovoljno iskusan. Jel'?!

Pa da probam mar{? Jednostavno mar{.
Za ovo ovde, za sretno stado koje u mraku meke}e rado.
Ostade mi mar{, jedino jo{ mar{.
Pesmica jes' malo jadna, al' vremena prikladna - daj {ta da{.

Ka`u da pesma nas je odr`ala. I ja li~no zastupam tu tezu.
(pa moram...)
Al' sad na primer imam tremu, imam jezu kao slepac na trapezu.
(pezu, pezuzu)
Ovo je rasklimana dr`ava.
To vi{e bre ni Pavaroti ne odr`ava,
kamoli jadan ja. Idi, to su naivna nadanja.

Al' mo`da legne mar{, mo`da treba mar{.
Za ovo ovde veselo krdo {to je na svome tek kad mu je tvrdo.
Ostade mi mar{, jedino jo{ mar{.
Jes' da je pesmica bedna, al' vremena vanredna - daj {ta da{.

Pa da probam jo{ mar{, kratko - jasno mar{.
Za ovo ovde, lenjo do sr`i ~iji je moto "trpi i r`i".
Ostade mi mar{, ni{ta, samo mar{.
Uglavnom, {to bi se reklo, al' vreme je isteklo - daj {ta da{.

Mar{ ti, oca ti jebem bezobraznog.
____________________________________________________Jedan od onih `ivota a3



KRIVI SMO MI


O, nisu krivci primitivci sto su pokupili mast.
Korov nikne gdi god stigne. Ma, svaka njima ~ast.
Krivi smo mi. Otkud svi ti paraziti {to su nam zagustili?
Nemoj stari moj, krivi smo mi {to smo ih pustili.

Ma, {ta su znali generali i brkati majori?
Jedino da vi~u: "Pali!", ali - nisu najgori.
Krivi smo mi! Mi svi ti silni infantilni {to su pu{ke sanjali.
Ne, ne derane. Krivi smo mi {to smo se sklanjali.

Putuj Evropo, nemoj vi{e ~ekati na nas.
Ne pitaj mnogo, dospe}e{ i ti na rdjav glas.
Putuj planeto, super smo se dru`ili.
Nama je lepo, taman kako smo zaslu`ili.

Nisu krivci depresivci, lutaju psihopate,
{to su ru{ili pa sada nama nude lopate. Krivi smo mi.
Nisu krivi sedativi {to ih nisu sputali.
Sorry matori, krivi smo mi koji smo }utali.

Putuj Evropo i po{'lji nam malo peciva.
Nama je dobro - sre}a jedna neizreciva.
Putuj planeto, ovde se vrag priziva.
Nama je lepo. Slika jedna neopisiva.

Putuj Evropo, nemoj vi{e ~ekati na nas.
Ne pitaj mnogo, dospe}e{ i ti na rdjav glas.
Putuj planeto, super smo se dru`ili.
Nama je lepo, taman kako smo zaslu`ili.

Putuj Evropo i po{'lji nam malo peciva.
Nama je dobro - sre}a jedna neizreciva.
Putuj planeto, ovde se vrag priziva.
Nama je lepo. Slika jedna neopisiva.

Putuj Evropo, nemoj vi{e ~ekati na nas.
Ne pitaj mnogo, dospe}e{ i ti na rdjav glas.
Putuj planeto, super smo se dru`ili.
Nama je lepo, taman kako smo zaslu`ili.

Putuj Evropo i po{'lji nam malo peciva.
Nama je dobro - sre}a jedna neizreciva.
Putuj planeto, ovde se vrag priziva.
Nama je lepo. Slika jedna neopisiva.
____________________________________________________Jedan od onih `ivota a4



POSVADJANA PESMA


Sa katedrale tri puta lupilo.
Dosta se zvezdica na misu skupilo.
Plo~nik - k'o poto~i}, posrebren, krivudav.
Zar su se ulice ponovo smanjile
a senke brestova utanjile,
Il' ja to nisam predugo pro{ao tuda.?

Rasipam korake, k'o pijan dinare,
od Mi~urinove do detelinare.
Nemir me vu~e njoj svojim tankim vlaknom.
Mo`da se upravo malo odljutila,
mo`da je nekako naslutila
kakva se drama odvija pod mojom jaknom.

A mesec pojma nema, matora lola drema,
(jutros je lumpov'o po Kini),
dok se sa sobom borim da ta~no izgovorim
tu te{ku, stranu re~ "izvini".

Ona me voli, znam. OK, ne suvi{e.
Al' sasvim dovoljno da kri{om uzdi{e
kada me tra~eri ubace u {emu.
[kripu}u oblaci pod njenim nogama,
neda se ludica tvrdoglava,
{ta vi{e, pi{e ud`benik na istu temu.

Samo je vetar sretan (vrti se ko baletan
u svojoj sivoj pelerini),
dok moje misli tra`e: kako se ono, po na{ki, ka`e
ta te{ka, strana re~ "izvini".

A mesec pojma nema, matora lola drema,
(jutros je lumpov'o po Kini),
dok se sa sobom borim da ta~no izgovorim
tu te{ku, stranu re~ "izvini".

Samo je vetar sretan (vrti se ko baletan
u svojoj sivoj pelerini),
dok moje misli tra`e: kako se ono, po na{ki, ka`e
ta te{ka, strana re~ "izvini".

Izvini. Izvini! Izvini. Izvini. Izvini...
____________________________________________________Jedan od onih `ivota a5



DAN POSLE PONEDELJKA


Pogledom je dala punomo} da joj utu~em dosadu.
Bio sam negde vizavi planete, sam u dubokom offside-u.
O slatkom vinu mladosti za~as smo pri~u sklopili,
ispade da smo prosuli daleko vi{e neg' {to smo popili.

Vrtela je isti stari film, samo u svojoj re`iji.
Eh, gde si bila prethodnih aprila, dok sam jo{ bio sve`iji?
Udavila me Indijom, klepetala k'o nanula.
Ma, sve je bilo legalno dok nije zora kroz prozor banula.

Jo{ jedan utorak, ne, to ne mogu da podnesem.
Taj dan je baksuzan, zar nije dosta {to je jesen?
Utorke mrzim - i ta~ka.

Jo{ jedan utorak koji se ljulja kao ljiljan.
Rekla je, formalno: "Kako }u s tobom kad si pijan
i ne ba{ sve`e obrijan?"

Birala je tanku haljinu, kakve se nose nedeljom.
[pricnula trezor na svoj kombinezon, al' nije puno vredelo.
Ki{a je rondala svu no} i dodje konac laganju -
i nigde {eik ni playboy, nikog sem mene na raspolaganju.

Jo{ jedan utorak koji me zati~e na delu.
Barut na jastuku i otisci na stranom telu.
Gorki su utorki, al' uvek:

Jo{ jedan utorak, {to ja ne be`im, zar sam vezan?
Rekoh joj: "Normalno, kako bih s tobom da sam trezan?
Trezan sam tako bezvezan!"

La, la, la...
____________________________________________________Jedan od onih `ivota b1



PROVINCIJALKA


Rekli su mi da je do{la iz provincije,
strpav{i u kofer snove i ambicije.
Drug je studirao sa njom,
pa smo se najzad sreli ona i ja.
Shvatih, Bo`e, ovo je sazve`dje za nju provincija.

Srce stade kao dete da se otima,
tra`ili smo se po prethodnim `ivotima.
Ostavih iza sebe sve,
zablude, proma{aje koji ti{te,
prosto, lako, k'o neko bezna~ajno pristani{te.

O, da mi je da se jo{ jednom zaljubim,
opet bih uzeo kostim ve~nog de~aka.
I opet bih smislio kako da prodangubim
dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka.

Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih.
Usamljeni galeb iznad mora osrednjih.
Re~i bi sve pokvarile,
samo se }utke pokraj mene stisla.
Sami, svoji, izbeglice iz besmisla.

O, da mi je da se jo{ jednom zaljubim.
Opet bih gledao niz kej kao niz prugu.
I opet bih znao da se u oblak zadubim
i ~ekao bih samo nju, nijednu drugu.

Napi{i mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li }u umeti.

Re~i jesu moje igra~ke, cakle mi se u glavi kao oni {areni
stakli}i kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u o~ima kad
za`murim.

Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke
stvari neprevodive u re~i, ne znam...

Napi{i mi pesmu, molila je, i naisam znao da li {u umeti. Voleo
sam je tako lako, i tako sam te{ko to znao da poka`em.

I onda, odjednom, na rasporedu mlade`a na njenim ledjima, kao
tajnu mapu, pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...

I tako, eto ti pesma, ludo jedna...
____________________________________________________Jedan od onih `ivota b2



PORTRET MOG @IVOTA


Vetar prosipa bokal fosfora.
Vitra` mraza na oknu prozora.
Jedne no{i k'o ova, zna}e Bog,
doslika}u portret `ivota svog.

Silueta se davno nazire.
Neko uzdahne, neko zazire.
Isto vide a razno tuma~e,
djavo prste u farbu uma~e.

Prave si boje dodala na taj portret `ivota mog:
talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog.
I lila, tamnu, ~e`njivu,
i boju breskve, ne`nu i srame`ljivu,
setno sivu, nepogre{ivu.

Roze nadjoh medj' starim pismima,
modru vrpcu nad te{kim mislima,
ukrah ridju iz pera drozdova,
laki purpur iz prvih grozdova.

Uzeh oker sa sve}e sve~arske,
drap sa svilene ma{ne be}arske,
mrku s tambure tu`nih tonova
a cinober sa nosa klovnova.

Prave si boje dodala na taj portret `ivota mog:
talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog.
A crnu nisi {tedela,
ali bez nje bi bela jo{ izbledela -
bez crne bela ne bi vredela.

Srce je moje napuklo
k'o kora starog bagrema,
al' u tvom oku kao lane zadrema.
I, jedva, kao {apati,
ni~u u uglovima zlatne paprati.
Pramen sna u sliku navrati.

Vetar dokono senke spopada.
Huk u ambis ti{ine propada.
Jedne no}i, k'o ove, zna}e Bog,
doslika}u portret `ivota svog.
____________________________________________________Jedan od onih `ivota b3



STARI LALO[KI VALS


Uz blagoslov magle i nebeske pravde
vreme je, vele, da idem odavde.
E, ne volem s takvima ni da se svadjam,
al' nisam ja do{ao, gdi da se vra}am?

Tu je sjahao moj Askurdjen!
To je na{a ledina, na{a Vojvodina,
jedna i jedina.

Nebo i zemlja su spojeni {avom
i jedini kamen je onaj nad glavom.
Tu mi je ~ardak odliven u zlatu
i komotno vreme na crkvenom satu.

I tu je moja dragana,
ba{ za bo`i{ neguje klas.
A usput, k'o da tancuje stari lalo{ki vals.

Rasti p{enice, nek nam je roda,
opleti brazdama.
Nisam ja bitanga pa da te prodam
ovakvim gazdama.

Mo`da odem jedared, kad naidje red,
al' idem zadnji od nas,
dok na miru odslu{am stari lalo{ki vals.

Nalo`'te vragovi urune pakla,
ma, nek se za`ari.
Al' moja se zvezda jo{ nije ni makla,
Bog nad njom stra`ari.

Ja vam sledim jedared, kad naidje red.
Al' i tad mi ostavte ~as
da sa njome odigram stari lalo{ki vals.
____________________________________________________Jedan od onih `ivota b4



^OVEK SA MESECOM U O^IMA


Umoran i nem, jablan gromom razvaljen,
zagledan u ~a{u preduboku.
Bio mi je stran i na izgled normalan,
al' tad mu spazih odraz meseca u oku.

On me oslovi: "Pa, kako idu poslovi?"
"Ma, idu", progundjam, "u vra`jeg vraga!"
Na to on planu naprasno, odmeri me sablasno,
"Nemate vi pojma, bra}o draga..."

Ne zna{ vi {ta zna~i ubiti grad,
ne zna{ ti bauke kaljavih rovova.
Ne zna{ ti {ta zna~i spavati sad,
~im sklopim o~i, ni{ta osim tih krovova!

Kada sklopim o~i nebom naidju mobe,
zamiri{u gostinske sobe, nebom svadba odzvanja.
Kada sklopim o~i nebom promi~u lica,
zatreperi roj tamburica, Dunav sedef odranja...

Zverko ludila, {to si se probudila?
Crni ti je princ poljubac dao.
Al' ne}u se stideti {to Boga ne}u videti,
jer to i nije Bog kojeg sam znao.

Ne zna{ ti, nema oslobodjenih,
svaku ti{inu mi granata pro{ara.
Spa{en je taj prvi pogodjeni,
a svi su drugi ve~ni taoci ko{mara.

Kada sklopim o~i nebom naidju ladje,
zvona, lave`, kom{ijske svadje, miris sve`eg oranja.
Ali kada svane vetri s reke zacvile.
Znam, to tu`e vodene vile, Dunav tamjan odranja.