\ole - singl plo~e 4

LJUBIO SAM SNA[U NA SALA[U

E, ba{ sam onomad razmi{lj'o od ~ega pravidu tambure, pa sam
pit'o i, i Mitu, i Proku, i onog Mileta Deli}a, birta{a, zna li
kogod, pa niko nije znao da mi ka`e. A onda mislim, na posletku,
nije to ba{ tako zdravo ni va`no. Jer, evo, i ova moja tambura, i
stara i bog zna kakva, i zvoni i zve~i, opet svira. Pa }u probati
sada na njoj da vam odsviram, pa mog'o bih kaz'ti da ispripovedam
{ta mi se jedared desilo kad sam i{ao u Idjo{ na va{ar, a jo{
sam deran bio.

Krenem ti ja jedared u Idjo{, bio tamo neki va{ar. Sad, jel'
va{ar, jel' sajam, ba{ ne mogu ta~no da se setim. Al' {ta bilo da
bilo, baba mi je dao ne{to novaca, {ta sam ja onda mogao imati,
jedno osamnaest, devetnaest godina, uveliko sam se mom~io ve} po
sokacima, pa mi je baba rekao: "Na sine para, idi u Idjo{ i kupi
kakvog lepog konja. Ne marim kakvog, sad, jel' `drepca, jel'
pastuva, jel' ajgira, samo kobile nemoj!" E ba{ tako mi je rekao.
Baba nikad nije mlogo ba{ voleo kobile. Sad sam ga i ja razum'o,
otkad sam odrastao.
I tako sam krenuo, pa sam hteo nekom pre~icom, preko polja. Nisam
se setio onog {to ka`u: preko pre~e - naokolo bli`e. Ono bilo
letno doba, {to bi kaz'li Englezi, Summer time, when the living
is easy, tu negde preobra`enije, mo`' biti tako, devetnaesti,
dvadeseti avgust mesec. Sunce odsko~ilo, podne, a od tog druma ni
traga ni glasa. Kanda da sam zalutao. Bogami, kanda da sam
zalutao. A gladan i `edan i umoran. Jo{ mi je mati kazla: "Ponesi
{tagod za jauznu". "Ta", reko, "mani mati, naopako, {ta }u nosit,
tu za dva sata, ~asom }u ja". Al', vraga, ba{ mi je falilo.

I vidim, neki sala{ se beli u senci oraja. Sad, jesu l' bili
kokosovi oraji ili kakvi drugi, to ne mogu da se setim, al',
reko', 'ajd da svratim, sad {ta, {ta me ko{ta? Valjda }e mi dati
par~e 'leba i masti i malo aleve paprike odgore, pa ondak ~a{u
vode, a nad'o sam se i kakav tanak {pricer, {to Madjari ka`u
"Hozsu lepes", a to na madjarskom zna~i "duga~ak korak".

I kad sam do{ao na taj sala{, prvo {to sam video, na astalu
cipolka 'leba bela, vidilo se da je fri`ak, onako, re{ malko. A
po avliji svuda tr~idu pili}i, brojleri oni {to se zovu. Lepo i
dan - danas vidim kako onako po'ovani se muvaju levo - desno.
Od{krinita vrata od pu{nice. A tu... E, divota jedna! Odma'
ogladnim kad se toga setim. [unke, slanine, a zna{ koje slanine?
One 'nako {to ima red slanine pa red {unke, pa red slanine pa red
{unke, pa tako jedno pet - {est puta, ti redovi. Pa ondak, ondak
d`igernja~e, pa {vargle, pa krvavice... A dole jedno plekano bure
puno ~varaka i dro`dine. [to bi kaz'li Japanci, ikebana, prava
ikebana. Ni{ta mene to nije, {to bi kaz'o, onako, taklo, iako sam
bio gladan k'o vrag. E, ve} neka plava sna{a {to se muvala levo -
desno po avliji i 'ranila ve} pomenute, one, pili}e...

Da sam tada im'o ku}u i njivu,
pet - {est svinja i bar jednu kravu,
i avliju, u njoj jabuku il' {ljivu
uz'o bih tu sna{u plavu.

Pitam: "Jel', gdi su ti baba i mati?"
Ona re~e mi ovako:
"Baba do utorka ne}e da se vrati,
a s materom }emo lako!"
singl plo~e 4'




Pa, da te ne sla`em, za jedno frtalj sata, u vr' glave...

Ljubio sam {na{u na sala{u, strasno,
be{e mirisna k'o majska ru`a.
Rekla mi je kona~no, al' suvi{e kasno,
kako ima brkatog mu`a.

Tek tad videh iza plasta sena
s nekim vilama mu`a njena.
On mi re~e: "Jel' ti, vandroka{u,
pu{}aj o'ma moju sna{u!"

A pre toga, sad, jel' sekundu, jel' dve, ne znam...

Ljubio sam sna{u na sala{u, strasno,
be{e mirisna k'o majska ru`a.
Rekla mi je kona~no, al' suvi{e kasno,
kako ima brkatog mu`a.

Kad ve} ja nisam prevrn'o, bud'te bar vi sad tako pametni pa
prevrn'te plo~u, jer sa druge strane ima jo{, {ta je posle bilo.

Od tog doba u vasioni su se odigrale mloge neverovatne pojave.
Eto, ba{ onomad sam ~itao, ta Kohotekova kometla, i sve te zvezde
sas repom, pa ondak onaj Bermudski troug'o 'di na ~udan na~in
nestajedu silni avioni i brodovi. Tol'ko brodova nestalo tamo da
se ja ve} malko brinem i za Slavonski brod da mu se {ta ne desi.
Pa ondak Rusi u kosmosu, pa, ne znam, Amerikanci u kosmosu, pa
Kinezi u kosmosu, pa Bogi}evi} u Ko... Pa svi u kosmosu. ^udo
jedno!

A to sam sve kaz'o samo da bi malko ilustrovao, ovako, ta mistika
i to, {ta se sve de{ava, jer ja {ta god sam zami{lj'o, {ta god
sam sanjao, to sve mi se ostvarilo. Sve mi se ba{ ostvarilo. Eto,
onomad mi ba{ umro tetak, iz Gospodjinaca, i ostavio mi dvanaest
jutara zemlje, ritske, zna{ kakve? Ka`u navodnjavaj, ne znam,
djubri, prskaj, ovo, ono, 'ibridi... Ma kakvi, zna{ kakva je ovo
zemlja? Tu kad bi dugmad posej'o opet bi ne{to niklo. Ja ti ka`em
- tu bi mog'o sejati i kikiriki, i arti~okle, ondak ono, ono drvo
{to crnci pravidu lebac od njega. I, ~udo jedno, pa sve bi tu
izraslo. Takva zemlja.

A u selu - dve ku}e. Jedna ba{, ba{ na glavnom sokaku. Da ti ne
ka`em ni kako se zove sokak, ni koji je broj od ku}e, al' kad
dodje{, odma' }e{ videti. Odma', odma' se to vidi. Eej, {est
pend`era sas ulice, od toga ~etiri kibicvensteri, pa onako, kad
metnem mu{katle, a zimi kad nema nikakvog drugog cve}a, ondak one
zimske ru`e, sitne, one `ute, {to lepo onako miri{u, pa divota da
ljudi prolaze pa sve gledaju pa govore: "Ju {to je lepo, ju {to
je divno!", i jo{ sva{ta govore. Kako i ne bi. Druga ku}a mi tu,
~elo crkve, isto na lakat, isto je lepa i puna k'o oko, samo {to
je sa slamenim krovom. Al' ne mari, tu mi sad baba `ivi i mati.

A sala{, e, pita{ kol'ki mi je. Ne bih ti mog'o kaz'ti kol'ki je.
I ja sam voleo da znam pa sam onomad zvao geometra, ~ak, ~ak iz
Segedina da izmeri al' nije mogao siroma', na pola se onesvestio.
Eto. Ne mo`e to odjedared. Al' evo, da uzme{ konja ujutru, al'
dobrog konja, pa uzja{e{ pa ja{e{, zna{, ja{e{ i ja{e{, do uve~e,
zna{, i uve~e i tebi i konju dosta, i mislite, "Gdi smo i krenuli
da ja{emo?" - a jo{ ste na mom sala{u. Eto, tol'ki je.
singl plo~e 4''





U {tali - {est konja. ^etir' ova, sto ih pre`em, sad, jel' u
taljige jel' kad orem, ili tako {tagod. A dva bela, ona parado{a,
samo kad je, kad su neki sve~ari, jel' u zimu, tu tako oko Svetog
Jovana, kad ih upregnem u saonice, pa s praporcima, pa - divota
jedna.

Krava imam petnaest komada i to simentalke, one 'olandske. Zna{
kakve su? K'o iz opateke da su iza{le. Da stane{ pa da gleda{, da
ka`e{: "E, ove sigurno nosidu tetrapak mleko!", takve su. A nije,
nose obi~no mleko k'o i na{e krave, samo {to su takve ~iste, k'o
sa ~okolade, sa onih slika, mle~ne ~okolade i tako, divota jedna.

Svinja imam dvajes'-pet komada jork{ir i dvajes'-pet komada, sad,
jel', jel' berk{ir il' bert lankaster, ne znam, uvek tu brkam od
ta dva imena. Pa imam ne{to i mamulica, imam i prasica i `ivine.

The, tol'ko `ivine nisi vid'o. Da naranim polak Afrike. Zna{ {ta
je: }uraka i moraka i pataka i gusaka, jesam jo{ {tagod zaboravio
- svejedno, imam svega. Pa to sam probao sas digitronom da
izbrojim kol'ko imam pa mi isko~io osigura~, ne mo`'! Al' vidi
ovako, na primer: nekad se probudim, pogledam kroz pend`er, pa
reko': "Ju, sneg pao!", zna{, beli se sala{. Pa onda mislim, pa
ne mo`e biti sneg, naopako, letno doba, kakvi sneg?! A ono - jaja
po sala{u! I ne mo`e{ skupiti. Unajmim mobu da skuplja jaja, pa
ne mo`e, dok skupim, opet polak mu}kovi.

Imam ne{to i novaca, nije da nemam. Ne bi voleo o tom da pri~am,
kol'ko imam i gdi ih dr`im.

Samo, zna{, da ti ka`em o'ma', slabo meni vajda od svega toga {to
sam ti nabrojao. Zna{, kad tako nekad uleto, kad opali kakva
omorina, a ja se prevr}em levo - desno po onoj dunji, pa ne mogu
da zaspim, zna{, pa onda izadjem na kong, pa sednem na basanke,
pa gledam u zvezde i mislim: "Od kad su i ove zvezde, kol'ko toga
ima - ne mo`e{ to ni izbrojati, ~udo jedno!"

Da!

E, vidi{, onda se s mlogo tuge setim...

Ljubio sam sna{u na sala{u, strasno,
be{e mirisna k'o majska ru`a.
Rekla mi je kona~no, al' suvi{e kasno,
za tog njenog brkatog mu`a.

Ljubio sam sna{u na sala{u, strasno,
be{e mirisna k'o majska ru`a.
Rekla mi je kona~no, al' suvi{e kasno,
za tog njenog brkatog...

(Eh, da ga je tajni vek moj zacrnio, kad sam ga i video i kad je
do{ao i sve... A sad, {ta bilo da bilo...)

... mu`a.