\ole - Panta rei

\or|e Bala{evi} - \ole

PANTA REI

    A1. Soliter
    A2. Neki se rode kraj vode
    A3. Oni
    A4. [ansona
    A5. Nemam ni{ta sa tim

    B1. Starim
    B2. ^ekaju}i Montenegroexpress
    B3. Jednom su sadili lipu
    B4. Requiem

_______________________________________________________________Panta rei a1


SOLITER

Na{ soliter je super, brat je na glavi bratu,
al' da krenemo redom, zna~i na prvom spratu,
`ive dobri ju`njaci,
znam ih samo po faci i po pesmama.

A nad njima se viju ti}i juna~ke krvi.
Jes, na drugom su spratu, al' su ina~e prvi.
Ka`u: "Uzdaj se u se,
u se i u svoje Ruse, pa da guslamo!"

Na{ soliter je veselo zdanje, talasa masa, ljulja ga stalno.
Sad je doveden u prizemno stanje, al' zami{ljen je monumentalno.

Takvog nema na svetu okruglom, fasada dr`i, a temelji klize...
Na{ je soliter pod izvesnim uglom, kao slavni toranj iz Pizze.

U, na tre}em je spratu op{tenarodna strava,
ona dva podstanara tra`e stanarska prava.
Zasad parnica fer je,
dok ne poleti perje kroz na{ soliter.

A na ~etvrtom sevdah, raja puca od zdravlja.
Jedni vide svog boga, drugim Gospa se javlja,
a proleter goloruk
di`e vilu na o-ruk, era mermera.

Na{ soliter je veselo zdanje, talasa masa, ljulja ga stalno.
Sad je doveden u prizemno stanje, al' zami{ljen je monumentalno.

Takvog nema na svetu okruglom, fasada dr`i, a temelji klize...
Na{ je soliter pod izvesnim uglom, kao slavni toranj iz Pizze.

Susjed s petoga kata ima pregled od gore:
jedan prozor na zapad, jedan prozor na more.
Da se nebi opekel,
nikad ni{ ne bu rekel... To je najbolje.

A na {estem nastropju neki skupovi tu`ni.
Ti se ne dru`e s nama, mi smo suvi{e ju`ni.
I kad razmislim malo,
njima nije ba{ stalo za na{ soliter.

Na{ soliter je veselo zdanje, talasa masa, ljulja ga stalno.
Sad je doveden u prizemno stanje, al' zami{ljen je monumentalno.

Takvog nema na svetu okruglom, fasada dr`i, a temelji klize...
Na{ je soliter pod izvesnim uglom, kao slavni toranj iz Pizze.

Talasa masa, ljulja ga stalno...
Zami{ljen je monumentalno...
Takvog nema na svetu okruglom...
Na{ je soliter pod izvesnim uglom...
Sad je doveden u prizemno stanje...
Sami smo krivi za doti~no stanje...
Takvog nema na svetu okruglom...
_______________________________________________________________Panta rei a2



NEKI SE RODE KRAJ VODE


Neki se rode kraj vode, plavetne,
i `ivot im surov ritam nametne:
s neba sve i metalik BMW...
I one tanke talijanske cipele,
{to lako gaze i dobro prolaze.

U leto nude nam geto, {atore,
pet zvezda za ljute okupatore.
Kinta-dve za noviji BMW...
U fond za tanke talijanske cipele,
{to lako gaze i dobro prolaze.

Samo prebroje [vapce k'o deca klikere,
i samo nataknu tamne cvikere.
Miki, pa to je kao na sliki:
Orlovi rano lete na plavim markama,
a galebovi nad belim barkama kru`e, to je nepravda dru`e...

Mene je geografski faktor omeo
da ikad vozim alfa romeo,
nervi su na rezerevi...

Neki se rode kraj vode, i to je kraj,
fure{ti furaju sve za zimmer frei:
nov TV i felge za BMW...
I nove tanke talijanske cipele,
{to lako gaze i dobro prolaze.

Samo prebroje [vapce k'o deca klikere,
samo nataknu tamne cvikere.
Miki, to je kao na sliki:
Orlovi rano lete na plavim markama,
a galebovi nad belim barkama kru`e, pa to je nepravda dru`e!

Ometen, dakle, pomenutim faktorom,
jurim kroz njive sportskim traktorom.
Nervi su na rezerevi...

Moj `ivot nije toj pri~i ni nalik,
ja imam srp i ~eki} metalik,
i ~ekova za jo{ par vekova...
Na mom su putu mutne baru{tine.
Hiljadu rupa odavde do skup{tine.

Rodjen sam kraj kanala za navodnjavanje,
meni je glavna stavka davanje.
Miki, a dotle na onoj sliki:
Orlovi rano lete na plavim markama,
a galebovi nad belim barkama kru`e, pa to je nepravda dru`e...

Cipele tanke su za {minku i za jazz,
a bata nosi model stipl-~ez.
Nervi su na rezerevi.

Samo prebroje [vapce k'o deca klikere
i samo nataknu tamne cvikere.
Miki... kao na sliki: Orlovi rano lete na plavim markama...
A galebovi nad belim barkama kru`e...
_______________________________________________________________Panta rei a3



ONI


Oni su dojahali ta~no u podne,
vozilom strane proizvodnje.
[ofer bi dig'o pare za svoje memoare,
ali @an je lojalan.

Oni su pro{li firmom da se sve pra{i,
pa napred na{i gubita{i.
Uz rabljene citate i pri~e koje znate,
'ajde, slabe vajde za sve nas.

Gde to, kume, di`u bune navodne?
[ta to vi~u, `alosne im majke?
Da bi ~uli prave re~i narodne,
drugovi su krenuli u hajke na izvesne pjevaljke...

Za na{u stvar }e oni i u izgnanstvo
- mandat u pusto inostranstvo.
Rodjenu decu, tate, u mra~ne konzulate,
uf, al' je ovo surovo...

Oni }e smelo po}i u {umu crnu,
sami na krvolo~nu srnu.
I posle kra}e bitke, ~im prebroje gubitke:
pili, jeli - `iveli...

Baza hoda oko na{eg zavoda.
Nek im neko ka`e dve-tri bajke...
Da bi ~uli prave re~i naroda,
drugovi su krenuli u hajke na tira`ne pjevaljke...

Obori! ...

I opet!...

Baza hoda oko na{eg zavoda.
Nek im neko ka`e dve-tri bajke...
Da bi ~uli prave re~i naroda,
drugovi su krenuli u hajke!

Gde to, kume, di`u bune navodne?
[ta to vi~u, `alosne im majke?
Da bi ~uli prave re~i narodne,
drugovi su krenuli u hajke.

Ma dr`'te se pjevaljke!
_______________________________________________________________Panta rei a4



[ANSONA


O Bo`e dragi, sve {to ka`em odmah vu~e na {ansonu.
Tako na penal dospevam da svaku glupost otpevam.

I ve} se pla{im da sam ve{tac, ili ve} u tom fazonu
jer sve {to pevam pogodim, uvek se tako dogodi...

Gone me ko da sam vra`iji vrag,
i sve je manje onih kojim sam drag,
i sve je vi{e onih {to mi ba{ nisu skloni...

Hteli bi da mi smrse kon~i}e,
ali pobrka}u im lon~i}e,
imam na kapi nove, ratne zvon~i}e...

Za teta-lije iz pe{adije ba{ nisam po rezonu.
Ne{to im nisam logi~an... Jasno, ~im nisam obi~an.

I sve {to ne sme da se ka`e ja provu~em kroz {ansonu,
i kad se vlasi dosete - isteklo vreme posete...

Gone me ko da sam vra`iji vrag,
i sve je manje onih kojim sam drag,
i sve je vi{e onih {to mi ba{ nisu skloni...

Hteli bi da mi smrse kon~i}e,
ali pobrka}u im lon~i}e,
imam na kapi nove, ratne zvon~i}e...

Ova konkurencija ba{ prija, zgodni momci za sezonu.
Mene je sre}a slu`ila, sezona se odu`ila...

O Bo`e dragi, sve {to ka`em odmah vu~e na l' {ansonu,
i neki misle: lako je... Dabome, deco, tako je.

Gone me ko da sam vra`iji vrag,
i sve je manje onih kojim sam drag,
i sve je vi{e onih {to mi ba{ nisu skloni...

Hteli bi da mi smrse kon~i}e,
ali pobrka}u im lon~i}e,
imam na kapi nove, ratne zvon~i}e...

Hteli bi da mi smrse kon~i}e,
ali pobrka}u im lon~i}e,
imam na kapi nove, ratne zvon~i}e...

Dajte muzi~ku zavesu neku...
_______________________________________________________________Panta rei a5



NEMAM NI[TA SA TIM


Ona je volela blues,
njen kralj zvao se Peter Green.
A ja, sasvim slu~ajno tu...
Za taj film neko levi, sasvim...

Uvek je gledala sat,
i ~im sklope kazaljke krug
k'o mala bi {aputala, tad,
da negde neko misli na nju.

U njenoj sobi, mala riznica greha,
kao duga, preko besmisla most...
Puno knjiga nekog prebeglog ^eha,
i sportska {tampa, ako naidje gost...

Uglavnom prodje sve,
ali ostane blues.
Boje se razliju
kad ga ~ujem na radiju...

Ubija metronom...
[ta taj sat radi tu?
Jedan i nula-pet...
Neko misli na nju.

Negde u meni je kvar,
i mrak {to me gricka k'o mi{...
I sav sam kao ona staklena stvar
u kojoj veje kada je pomeri{.

U ovoj sobi ravnote`a je prosta:
sto i krevet i prekida~ za lu~...
Ispod cene mole cenjenog gosta
da pre puta ne zaboravi klju~.

Uglavnom prodje sve,
ali ostane blues.
Boje se razliju
kad ga ~ujem na radiju...

Ubija metronom...
[ta taj sat radi tu?
Jedan i nula-pet...
Neko misli na nju.

Ona je volela blues, o-je,
lucidni Peter Green...
A ja, ja sam voleo nju...
A blues... {ta blues...?

Nemam ni{ta sa tim...
_______________________________________________________________Panta rei b1



STARIM


Jutro me zati~e samog, k'o {koljku u pesku...
Svu no} su senke na zidu skicirale fresku...

Tra`io sam jedan stih,
skoro da ga osetih,
al' mi je iz ruku nestao.
Protura se novi dan,
al' taj trik je providan,
samo da bi pro{li prestao.

Jutro me zati~e u pravom haosu tema...
U mojim strofama lagani raspad sistema...

Al' u tajnim vezama
s nekim davnim brezama,
ponovo se pesma primi~e.
Zasad nema imena,
samo bluza svilena,
kako mi iz ruku izmi~e...

Zaboravljam imena, samo lica ostaju,
u prolazu ljude otkrivam kroz {ifre...
Dovraga, sve mi to govori da starim...
Zaboravljam dosadne cifre.

Zaboravljam adrese malih bircuza uz put
i curice {to su uvek dobre bile.
Neke bistrine se nepovratno mute,
ali nikada dodir svile...

Jutro me zati~e opet u smi{ljanju bekstva...
^im malo usporim stignu me davna prokletstva...

To su samo momenti,
lo{im vetrom doneti,
to su samo male ve~nosti...
To su samo godine
kad se ~ovek otkine,
k'o od one gorke te~nosti.

Zaboravljam imena, samo lica ostaju,
u prolazu ljude otkrivam kroz {ifre...
Dovraga, sve mi to govori da starim...
Zaboravljam dosadne cifre.

Zaboravljam adrese malih bircuza uz put
i curice {to su uvek dobre bile.
Neke bistrine se nepovratno mute,
ali nikada dodir svile...
_______________________________________________________________Panta rei b2



^EKAJU]I MONTENEGROEXPRESS


Nebo opet ne{to smera,
(miting zvezda iznad Milo~era),
dok ~ekamo Montenegroexpress...

Onaj provaljeni frajer,
pokvarenjak i voajer,
napadno proviruje kroz ~empres...

]uti, jedina,
zavuci se pod moje rame,
slude}e me bregovi i voda...

]uti, sve se zna,
i sve su pri~e ispri~ane,
ne znam {ta bi moglo da se doda.

Zrnce soli na tvom licu,
detalj za tu razglednicu,
prizna}e{ mi jednom s kog si sveta.

Stranci tegle karavane,
dalek im je put do grane,
skrckali su sledovalje leta...

]uti, jedina,
zavuci se pod moje rame,
slude}e me bregovi i voda...

]uti, sve se zna,
i sve su pri~e ispri~ane,
ne znam {ta bi moglo da se doda.

Daleke vatre na obali po pesku vitlaju boje.
Razne smo krajeve probali, al' ovde, stvarno, dobro je.

Umorna si, mila, nek si,
to je ne{to {to ti stoji seksi.
Dremni malo, ko ka`e da ne sme{?

Dva obla~ka, k'o dve grudve,
blesave se iznad Budve,
dok ~ekamo Montenegroexpress...

]uti, jedina,
zavuci se pod moje rame,
slude}e me bregovi i voda...

]uti, sve se zna,
i sve su pri~e ispri~ane,
ne znam {ta bi moglo da se doda.

]uti, }uti, }uti, uuuu...

]uti, moja mila...
_______________________________________________________________Panta rei b3



JEDNOM SU SADILI LIPU


Jednom su sadili lipu,
stari Nestorov, gos'n ^eda i jo{ jedan.
Bio sam nov u tom stripu,
kom{ijin mali kog su pustili da gleda.

Stari Nestorov, potpaliv{i korov,
tad re~e mi: "Ti si mlad...
Ti }e{ dospeti za taj hlad..."

Jednom sam voleo zbilja,
mislim na ljubav pravu, {a{avu i silnu,
vozio hiljadu milja,
k'o onaj ru`ni Francuz u prelepom filmu...

Vukle me {ine pod to~ak ma{ine,
al' ona me spasila.
Sve je druge ugasila.

Hej, sve to dodje na svoje.
Davno pravila znam:
samo tuge se broje...
Hej, opet tornjevi tuku na svetog Luku...
Jesen je kriva,
uvek me rasturi siva.

Jednom je pro{la kraj mene,
sa tipom kog sam znao, taman da se javim.
Skrila je pogled na vreme,
al' sasvim dovoljno za `ur u mojoj glavi.

Bezvezno "zdravo" i klimanje glavom,
i sve {to ve} sleduje...
Neka, lutko, u redu je...

Hej, sve to dodje na svoje.
Davno pravila znam:
samo tuge se broje...
Hej, opet tornjevi tuku na svetog Luku...
Jesen je kriva,
uvek me rasturi siva.

Jednom su palili li{}e,
sa one lipe, dim je lebdeo do neba
na kom su, nema ih vi{e,
stari Nestorov, gos'n ^eda i jo{ jedan...

Ko nije drvo razumeo prvo,
pa tek onda sadio
taj nije ni{ta uradio...

I, shvati}e, kad-tad, da ne zna {ta je hlad.
_______________________________________________________________Panta rei b4



REQUIEM


Kad god prodjem ulicom sa tvojim imenom
pomislim na onu pesmu...
Ve} je godinama ne pevam,
stari refren nikom ne treba.

A ljudi pesme kratko pamte, Komandante...

Osta}e u knjigama i pri~a o nama:
Balkan krajem jednog veka.
Svako pleme crta granicu.
Svi bi hteli svoju stranicu...

Tope se snovi kao sante, ej Komandante...

Na barikadama su opet zastave,
svet ide k'o na praznike.
I decu izvode s jutarnje nastave
da vide gladne radnike...

A gde smo mi, naivni,
{to smo se dizali na "Hej Sloveni"?
Kao da smo uz tu pri~u izmi{ljeni...

Vremena su nezgodna za momka kao ja
koji gleda svoja posla...
Nisam lutak da me naviju.
Imam samo Jugoslaviju...

Sve druge baklje bez mene plamte, e Komandante...

Na barikadama su opet zastave,
svet ide k'o na praznike.
I decu izvode s jutarnje nastave
da vide gladne radnike...

I svi su tu da dobiju na toj lutriji...
Na barikadama su uvek najbr`i,
al' nikad i najmudriji.

A gde smo mi, naivni,
{to smo se dizali na "Hej Sloveni"?
Kao da smo uz tu pri~u izmi{ljeni...

I prevareni...

Kad god prodjem ulicom sa tvojim imenom
pomislim na Panta rei...
Baci}e se, tako, neki lik
kamenom i na tvoj spomenik.

Jer sve se menja, i sve te~e... ^ove~e.