\ole - U tvojim molitvama : Balade

\or|e Bala{evi} - \ole

U TVOJIM MOLITVAMA - BALADE

a1. 1987
a2. Ne vojim januar
a3. Bezdan
a4. Olivera
a5. Slow Motion

b1. Samo da rata ne bude
b2. Neki novi klinci
b3. Ne lomite mi bagrenje
b4. Poluuspavanka
c1. Lepa protina k}i
c2. Pri~a o Vasi Lada~kom
c3. @ivot je more
c4. Slovenska

d1. Neko to od gore vidi sve
d2. Prva ljubav
d3. Svirajte mi: Jesen sti`e dunjo moja
d4. Odlazi cirkus


_____________________________________________U tvojim molitvama - Balade a1



1987


Ju~e sam slu{ao vesti na radiju,
poseban osvrt na pucnjavu u Persiji.
Sve redje spominju drug' Hamdiju, suvi{e njih je na veresiji.
Nesre}a jedna, jadna i bedna osamdeset sedma!

Na svetskoj berzi laju kerovi,
nek dolar propadne, tu su na{e menice.
Ne pla{e mene krupni zverovi nego krvopije i stenice.
Nesre}a jedna, jadna i bedna osamdeset sedma!

Decu ubijaju na spavanju,
pla{i me da se ne podigne vampir ~etni~ki,
{ta vampir zna o iseljavanju, i on sve vidi ~isto etni~ki.
Nesre}a jedna, jadna i bedna osamdeset sedma!

I negde sasvim u dnu novina mala i bezna~ajna vest,
da jedan peva deset godina,
otpev'o je i on svoje, gotovo, gotovo je!

Ju~e sam gled'o televiziju,
neshva}en genij, drug Fadilj na te{koj muci je:
ne shvata niko mo}nu viziju, ne di`u javne institucije.
Nesre}a jedna, jadna i bedna osamdeset sedma!

'Ajmo deco...

U Novom Sadu demonstracije,
poznata pri~a, i ovde je kriva menza.
Na ulicama mladost nacije,
e sad nam jedino fali jo{ Lech Valensa.
Tuga jedna, jadna i bedna osamdeset sedma!

I negde sasvim u dnu novina mala i bezna~ajna vest,
da jedan peva deset godina,
otpev'o i on svoje, gotovo, gotovo je!

I negi drug je opet digao glas,
drug nam je ponovo zbog svega dr`'o govor.
Da, on je opet malo vik'o na nas,
do kraja govor je postao ~isti horor!
Tuga jedna, jadna i bedna osamdeset sedma!

Slu~aj tih gradjana je zamr{en,
niko im jo{ ne sme re}i da {tede snagu,
i da je rat nedavno zavr{en i da su Rusi ve} na Reichstag-u.
Nesre}a jedna, jadna i bedna osamdeset sedma!

La, la, la, la, la... Oleo! La, la, la, la, la, la, la...
jadna i bedna osamdeset sedma!
Jadna i bedna osamdeset sedma! Blesava!
Jadna i bedna osamdeset sedma! Stop, stop, stop, stop, stop!
Jadna i bedna osamdeset sedma!
Jadna i bedna osamdeset sedma! Najgora godina!
Jadna i bedna osamdeset sedma!
Jadna i bedna osamdeset sedma!
Jadna i bedna osamdeset sedma!

Pu, je...
__________________________________________________________________Bezdan a3



NE VOLIM JANUAR


Ne volim januar ni bele zimske vragove.
U svakom snegu vidim iste tragove,
tragove malih stopa, broj trideset i ko zna,
kako polako odlaze.

Vi{e ne prolazim ulicom Dositejevom
i nemam pojma kad neko pita gde je to.
Tih dvesta {est koraka du`inom tog sokaka
nikad ja nisam brojao.

Nisam te nikad ~uvao,
nisam te nikada mazio, pazio.
Tvoju sam ljubav gazio,
svemu smi{ljao broj.

Nisam te nikad {tedeo
i nisam umeo stati ni ostati.
[ta }e od mene postati,
mali andjele moj?

Ne gledam filmove iz ranih sedamdesetih,
dosta je suza i rastanaka nesretnih.
Ko takve stvari snima? Ba{ ~udnog sveta ima,
tako se lako raspla~u.

Nisam te nikad ~uvao,
nisam te nikada mazio, pazio.
Tvoju sam ljubav gazio,
svemu smi{ljao broj.

Nisam te nikad {tedeo
i nisam umeo stati ni ostati.
[ta }e od mene postati,
mali andjele moj?

Bila je no}, jedna mrkla, kao ova ve~eras, u ulici Dositejevoj, u
Novom Sadu, na Dunavu...

Ja sam dolazio sa jednog mesta gde su svi bili rumeni kao kuvano
vino koje su pili i gde su svi mirisali na karanfili} i pevali
"Ro`destvo tvoje" i jo{ neke druge pesme kojih se ne se}am ba{.

Bila je no} i dugo sam stajao pod njenim prozorom ispred ku}e
broj 7A. Ti{ina je bila, samo koraci nekih no}nih ptica i lepet
krila nekih pravih no}nih ptica.

Ipak ni na trenutak nisam uspeo pod njenim prozorom te no}i da je
~ujem kako di{e, kako di{e u snu...
__________________________________________________________________Bezdan a5



BEZDAN


Nema me vi{e u tvojim molitvama,
vi{e me putem ne prate.
A no} mi preti, pono} i pusta tama,
kad me se samo dohvate.

Vi{e me ne voli{,
kad se vra}am nisi budna,
ne gori{,
gasne na{a zvezda ~udna,
la`na srebrna stvar.

Daleko putujem,
vetar nudi neke rime,
kupujem,
pristaju uz tvoje ime,
dva-tri stiha na dar.

Ne slu{am vi{e {ta {apu}e{ dok sniva{,
pla{i me koga pominje{.
I sve si dalja, a sve mi bli`a biva{,
kao da opet po~inje...

Ali me ne voli{,
to se uvek drugom desi,
govori{,
ali vi{e ne znam gde si,
da li neko to zna?

[ta sam uradio?
Kakva tu`na humoreska!
Gradio
ispod gradova od peska
dubok bezdan bez dna.
_____________________________________________________________________003 b3



OLIVERA


Na pragu svojih dvadesetih
bio sam laka roba,
bile su moderne barabe onih dana.

Ne `elim svega ni da se setim,
hteo sam, eto, sve da probam,
zvalo me zabranjeno vo}e s raznih grana.

Sad `alim, da,
al' {ta sam znao ja?
Ti si bila jo{ devoj~ica.
Leteo je kao leptir tvoj ~uperak.

Drugi bi sve
imalo smisao,
druk~ije bih `ivot disao
da sam znao da postoji{ Olivera.

Mo`da sam a da nisam znao
pred isti izlog s tobom stao,
mo`da smo zajedno iz voza negde si{li?

Mo`da si sasvim blizu bila,
ulicom mojom prolazila
i mo`da smo se na trenutak mimoi{li?

Sad `alim, da,
al' {ta sam znao ja?
Ti si bila jo{ devoj~ica,
daleko od oga oka i mog pera.

Drugi bi sve
imalo smisao,
ne bih svakoj pesme pisao
da sam znao da postoji{ Olivera.

Drugi bi sve
imalo smisao,
ja bih iz te gu`ve zbrisao
i nikom ne bi bilo jasno {ta ja to smeram.

Znao bih gde
da sebi nadjem mir,
skrio se u tajni manastir
i ~ekao da ti odraste{ Olivera.
__________________________________________________________________Bezdan b4



SLOW MOTION


@ivot je stari ku~kin sin, stalno se raspravljam sa njim,
`ivot je ofucani Holivudski film.
Svi smo mi malo dramili,
}utali il' galamili, u tom spektaklu.

Neki su rodjeni za maske, neki statiraju do daske,
ja sam pozitivno-negativan tip,
i kao svi iz stare {kole radim sve "slow motion".

Igram bez dublera, sve sam, {to nije prakti~no, to znam,
pomalo {miram, pomalo briljiram,
partner sam raznim licima,
zvezdama i naivcima, u tom spektaklu.

Mo`da i nisam neki biser, ali sam barem svoj re`iser,
sam za sebe smi{ljam zaplete i kraj.
Koriste}i uglavnom laku tehniku "slow motion".

Od Mure pa do Morave neka me svi zaborave,
ako uop{te ikom i{ta zna~im.
Sa samog ruba pameti sti`u mi stra{ni saveti,
al' ja bi da pro`ivim na svoj na~in.

Odlaze zadnji vozovi, biraju ljude lozovi,
i sve u svemu nemam lepe re~i.
Al' ja bi ba{ u ime to jo{ jednu popio
i te{ko da }e neko da me spre~i.

@ivot je stari ku~kin brat, sve manje sa njim vodim rat.
I sve mi vi{e li~i na pe{~ani sat.
U svakom zrnu neki dan,
u svakom danu neki san i "keep on smiling".

Ne}u da o tom pi{em roman, k'o svaki prose~an grandoman,
bi}u sre}an ako dovr{im svoj stih.
Jer sati i minuti nisu ~uli za "slow motion".

Od Mure pa do Morave neka me svi zaborave,
ako uop{te ikom i{ta zna~im.
Sa samog ruba pameti sti`u mi stra{ni saveti,
al' ja bi da pro`ivim na svoj na~in.

Odlaze zadnji vozovi, biraju ljude lozovi,
i sve u svemu nemam lepe re~i.
Al' ja bi ba{ u ime to jo{ jednu popio
i te{ko da }e neko da me spre~i.

Od Mure pa do Morave neka me svi zaborave,
al' ja bi da pro`ivim na svoj na~in.

Odlaze zadnji vozovi, biraju ljude lozovi...

Sa samog ruba pameti sti`u mi stra{ni saveti,
al' ja bi da pro`ivim na svoj na~in.
_____________________________________________U tvojim molitvama - Balade b1



SAMO DA RATA NE BUDE


Pijani momci prolaze du` na{e tihe ulice,
oni u vojsku polaze, prate ih tu`ne curice,
brinu ih slutnje sulude - da rata ne bude!

Ne mogu da me ne sete suze na vrh tvog nosi}a
devetsto-osamdesete, ulice Brane ]osi}a
i voza crnog k'o da s njim zauvek odlazim.

Zna{ {ta, neka mora sve potope,
nek se gle~eri rasture, ve~ni snegovi otope.
Pa {ta, neka ki{e ne prestaju,
neka gromovi polude, samo rata da ne bude!

Zna{ {ta, nek se doba preokrenu,
nek se zvezde uznemire, nek se planine pokrenu.
Pa {ta, vetri nek pomahnitaju,
nek se vulkani probude, samo rata da ne bude!

K'o zlatni prah, oreol sna, oko malenih glavica
i tvoja ljubav nad njima ~uva ih kao lavica.
Lo{e te vesti uzbude - da rata ne bude!

Zna{ {ta, neka mora sve potope,
nek se gle~eri razvale, ve~ni snegovi otope.
Pa {ta, ki{e neka ne prestaju,
neka gromovi polude, samo rata da ne bude!

Zna{ {ta, nek se doba preokrenu,
nek se zvezde uznemire, nek se planine pokrenu.
Pa {ta, vetri nek pomahnitaju,
nek se vulkani probude, samo rata da ne bude!

Samo da rata ne bude, ludilo medju ljudima,
veliki nude zablude, pla{e nas raznim ~udima
i svakoj bajci naude - da rata ne bude!

Samo da rata ne bude, ludilo medju ljudima,
veliki nude zablude, pla{e nas raznim ~udima
i svakoj bajci naude - da rata ne bude!

Samo da rata ne bude, ludilo medju ljudima,
veliki nude zablude, pla{e nas raznim ~udima
i svakoj bajci naude - da rata ne bude!

Samo da rata ne bude, ludilo medju ljudima,
veliki nude zablude, pla{e nas raznim ~udima
i svakoj bajci naude - da rata ne bude!

Samo da rata ne bude, ludilo medju ljudima,
veliki nude zablude, pla{e nas raznim ~udima
i svakoj bajci naude - da rata ne bude!

Samo da rata ne bude, ludilo medju ljudima,
veliki nude zablude, pla{e nas raznim ~udima
i svakoj bajci naude - da rata ne bude!

Mahnite publici...
_______________________________Mojoj mami umesto maturske slike u izlogu b1



NEKI NOVI KLINCI


Moj deda ve} dugo
ore nebeske njive.
Ali baka jo{ ~uva sve stvari
i sliku na{eg sveca.

Na dan kad sam rodjen
tu je posadjen orah,
i u avliji, pod gustom kro{njom,
sad igraju se deca.

Neki novi klinci, neki novi klinci, neki novi klinci...

Neki novi klinci, neki novi klinci, neki novi klinci...

Kroz maglu treperi
devet sve}a na torti.
(Tad sam dobio par mandarina
i malog belog zeca).

U maju, jo{ uvek,
zriju kom{ijske ba{te,
ali tre{nje i zelene kajsije,
kradu druga deca.

Neki novi klinci, neki novi klinci, neki novi klinci...

Neki novi klinci, neki novi klinci, neki novi klinci...

Moj drugar Milutin,
druga klupa do vrata,
ima klinca od ~etiri i po
i u~i ga da peca.

Ponekad ga sretnem,
mahne kroz prozor kola,
a u porti, za loptom sad jurcaju
neka druga deca.

Neki novi klinci, neki novi klinci, neki novi klinci...

Neki novi klinci, neki novi klinci, neki novi klinci...

A ja, ja se kockam
s prevarantom `ivotom.
Iz rukava on svakoga dana
izvu~e nekog keca.

I stari mi ka`u:
"Sad si u pravom dobu!"
A u ulicu Jovana Cviji}a
rastu druga deca.

Neki novi klinci, neki novi klinci, neki novi klinci...

Neki novi klinci, neki novi klinci, neki novi klinci...
__________________________________________________________________Bezdan b3



NE LOMITE MI BAGRENJE


Verujem, cenjeni sude, da dobro poznaje{ ljude,
vi barem imate posla jer }ud je }ud a sud je sud.
Verujem, cenjena glavo, da si i u~io pravo,
da svakom sudi{ po{teno jer ~ast je ~ast a vlast je vlast.

I sve po zakonu, za to sam prvi,
ne bi bilo ove krvi da je bilo sve po zakonu!

Vlast je vlast,
i ja to po{tujem, tu su paragrafi pa zagrabi
nek isto je i djavolu i djakonu,
pa nek se zna!

Nek' su mi gazili njivom, mojom se sladili {ljivom,
uvek je lopova bilo jer }uk je }uk i vuk je vuk.
Nikada zlotvora dosta, su{a mi uni{ti bostan
i led se prospe pred `etvu, al' led je led a red je red!

I prekarda{ilo, im'o sam bagremovu {umu
tamo dole prema drumu pa sam ~ekao.

Red je red!
Polako kom{ije! Ne mo`e samo da se udje,
da se ru{i tudje, lepo sam im rekao.

Ne lomite mi bagrenje,
bez njih }e me vetrovi oduvati.
Pustite ih, moraju mi ~uvati
jednu tajnu zlatnu kao dukati:
ne lomite mi bagrenje, pod njima sam je ljubio,
bosonogu i odbeglu od sna.

Ljudi smo, cenjeni sude, pa neka bude {ta bude,
`ao mi marama crnih, al' pla~ je pla~ a ma~ je ma~.
Ne pitaj {ta bi sad bilo kad bi se ponovo zbilo,
ne pitaj da li se kajem, jer jed je jed a red je red!

I sve po zakonu, tu su paragrafi pa zagrabi
po{teno i za veru i za neveru.

Red je red!
Sve ja to po{tujem jer vi{e bilo bi ubica
nego ptica koje odle}u ka severu.

Ne lomite mi bagrenje,
bez njih }e me vetrovi oduvati.
Pustite ih, moraju mi ~uvati
jednu tajnu zlatnu kao dukati:

ne lomite mi bagrenje, pod njima sam je ljubio.

O, zar moram da vam ponovim?

Okanite se njih jer sve }u da vas polomim!
_____________________________________________U tvojim molitvama - Balade b4



POLUUSPAVANKA


Hej, otka~i {lepove!
Nani{ani jutro i pusti tu stvar neka klizi.
Postoje kod Amera re~i za to:
"Take it easy", lutko lepa,
zrela se breskva nebom cepa.

U kosu me zadeni,
k'o malenu sedefnu {nalu me skri iza temena.
Svi satovi svemira `ure,
mi imamo vremena, puna kapa.
No} i nas dvoje, stara klapa.

Nije ovo uspavanka,
pesma gnjavanka,
buenas noches ciquita,
to smo smislili vrag i ja,
to je magija,
tajni prolaz kroz no}.

Ba{ polaze galije
do vina i maslina,
'ajmo malo na jug Italije,
zatvori o~i...

U tajnoj sam misiji!
Moj dom je tek maleni svitac na nebeskoj pu~ini
a ja sam na ovoj planeti
da sretnom te u~inim, spavaj samo.
Ne znaju oni {ta mi znamo.

Nije ovo sweet baby dream,
glupi evergreen,
nema ljutnje Sinatra.
Ova pesma te voli sva,
to je molitva
za jo{ jedan lep san.

O, ne boj se granica i naslovnih stranica,
nema tih glupih stanica
na putu do jutra.

Nije ovo uspavanka,
pesma gnjavanka,
buenas noches ciquita,
to smo smislili vrag i ja,
to je magija,
tajni prolaz kroz no}.

Ba{ polaze galije do vina i maslina,
'ajmo malo na jug Italije,
zatvori o~i...
____________________________________________U tvojim molitvama - Balade b4'



POLUUSPAVANKA II


Hej, otka~i {lepove!
Nani{ani jutro i pusti tu stvar neka klizi.
Postoje kod Amera izraz za to
"Take it easy", lutko lepa,
zrela se breskva nebom cepa.

U kosu me zadeni,
k'o malenu sedefnu {nalu me skri iza temena.
Svi satovi izgleda `ure,
mi imamo vremena, puna kapa.
No} i nas dvoje, stara klapa.

Nije ovo uspavanka,
pesma gnjavanka,
buenas noches ciquita,
to smo smislili vrag i ja,
to je magija,
tajna {ifra za no}.

Dok se ne pomeri{ ve} sanja{ {ta po`eli{,
daj, {to me ne proveri{?
Zatvori o~i...

U tajnoj sam misiji!
Moj dom je tek maleni svitac na nebeskoj pu~ini
al' ja sam na ovoj planeti
da sretnom te u~inim, brige nema{.
Mali si andjeo kad drema{.

Zovni snove da doplove,
kao galije,
nek nas nose odavde.
Sto sa vinom pod maslinom,
jug Italije,
pravim mesta za nas.

O, ne boj se granica i naslovnih stranica,
ma nema tih stanica
na putu do jutra.

Nije ovo uspavanka,
pesma gnjavanka,
buenas noches ciquita,
to smo smislili vrag i ja,
to je magija,
tajna {ifra za no}.

Dok se ne pomeri{ ve} sanja{ {ta po`eli{,
daj, {to me ne proveri{?
Zatvori o~i...
_____________________________________________________________________Pub a5



LEPA PROTINA K]I


Jo{ sam bio sasvim mlad,
neke barske ptice sam lovio tad,
kad je do{la da se kupa
lepa protina k}i.

Nije znala gde sam ja,
da je gledam, kri{om, kroz trsku i {a{,
a preko reke no} je pala
kao pla{t.

Mesec tinja nad vrbakom,
srebri nebo, zveda roj,
kapi vode kao biseri
koji blistaju svud po njoj...

O srce ludo, ludi sni,
ve} se moji drugovi mom~ili svi.
A ja sam hteo samo jednu:
lepu protinu k}i.

^udnom pesmom zvoni drum,
te su zime svatovi do{li po nju,
iz daleka, neki svet
za mene tudj.

Ba{ sam pro{ao sokakom.
Padao je prvi sneg.
I jo{ ponekad zazvone praporci
{to je odnose, ko zna gde...

Da se `enim, imam kad.
Ja sam, eto, ostao momak do sad.
Nikad vi{e nisam sreo
lepu protinu k}i.

Jedan `ivot, miran, tih.
Nekad bacim kartu il' napi{em stih.
Stvari teku, ja se dr`im
izvan njih.

I ljubum dobre, ljubim lake.
Neke prave, a neke ne.
I sve su vile, sve su kraljice.
I sve su neva`ne naspram nje...
___________________________________________________________Odlazi cirkus a1



PRI^A O VASI LADA^KOM


Znate l' pri~u o Vasi Lada~kom? I ja sam je tek onomad ~uo.
Jednom devet dana nije izlazio iz birtije,
ka`u da je bio ~udna sorta...

Otac mu je bio sitni paor, 'ranio je sedam gladnih usti'.
Mati mu je bila plava, tiha, ne`na, jefti~ava,
umrla je s trideset i ne{to...

Imali su par jutara zemlje, malu ku}u na kraju sokaka.
Na astalu navek hleba, taman tol'ko kol'ko treba,
al' je Vasa hteo mnogo vi{e...

@eleo je konje vrane, po livadi razigrane,
sat sa zlatnim lancem i sala{e...

@eleo je njive plodne, vinograde blagorodne,
u karuce pregnute ~ila{e, ali nije mog'o da ih ima.

Voleo je lepu al' sirotu, uz'o bi je, samo da je znao:
vole{ jednom u `ivotu, sad bogatu il' sirotu,
to ne bira pamet nego srce...

Sve se nad'o da }e ljubav pro}i. Zanavek je oti{'o iz sela.
Nikad nije pis'o nikom, ven~'o se sa mirazd`ikom,
jedinicom }erkom nekog gazde...

Dobio je konje vrane, po livadi razigrane,
sat sa zlatnim lancem i sala{e...

Dobio je njive plodne, vinograde blagorodne,
u karuce pregnute ~ila{e, sve je im'o ni{ta im'o nije.

Propio se, nije pro{lo mnogo, du{u svoju djavolu je prod'o.
Znali su ga svi birta{i, tra`io je spas u ~a{i,
ali nije mog'o da ga nadje...

Mlad je ka`u bio i kad je umro, sred birtije, od sr~ane kapi.
Klonula mu samo glava, k'o da drema, k'o da spava
i jo{ pamte {ta je zadnje rek'o...

D`aba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
d`aba bilo sata i sala{a...

D`aba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
d`aba bilo karuca, ~ila{a...

Kada nisam s onom koju volem,
kad ja nisam s onom koju volem.

Kad ja nisam s onom koju volem,
kad ja nisam s onom koju volem.

Znate l' pri~u o Vasi Lada~kom? I ja sam je tek onomad ~uo.
^ak i oni sli~ni njemu, kada razmisle o svemu,
ka`u da je bio ~udna sorta...
_____________________________________________________________singl plo~e 6b



@IVOT JE MORE


@ivot je more, pu~ina crna,
po kojoj tonu mnogi {to brode.
Nije mi srce pla{ljiva srna.
Ja se ne bojim velike vode.

Lome me vali, nose me struje.
Oseka sre}e, a tuge plima.
[iba me nebo bi~em oluje,
al' jo{ se ne dam i jo{ me ima.

U jutra rana
pla{e me senke
minulih dana.
Se}anja mutna
kao u la`i,
kao u snu...

Ipak se borim,
ipak se nadam,
sve manje letim,
sve vi{e padam,
i sve su ja~e ruke
{to me vuku dnu...

Mo`da }e `ena svilenog bedra,
koja me zove i pru`a ruke,
uliti vetar u moja jedra,
do nove `ene do nove luke.

@ivot je more...

@ivot je more...

@ivot je more...
_____________________________________________________________________003 b1



SLOVENSKA


No{en dahom sna doleteo je crni golub na moj dlan.
Za{to, ko da zna, al' to sam jutro do~ekao umoran.
K'o da sam i ja leteo s njim, krilima te{kim, olovnim,
i video svet sakriven iza zlatnih oblaka.

Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin.
Ne dozvoli tad da naprave od toga tu`ni tre}i ~in.
Nek mi ne dr`e govore, nek drugom pletu lovore,
ako umrem mlad, zaustavljen u koraku i snu.

O zagrli me sad,
jako, najbolje {to zna{
i nemoj crnoj ptici da me da{.

O ne, ne brini,
pro}i }e za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.

U mojim venama
davni sever samuje
i ja ponekad ne znam {ta mu je,

{to luduje,
od sre}e tugu tka
moja prosta du{a slovenska.

Upla{i me sjaj milion sve}a kad se nebom popali.
Gde je tome kraj? Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Za{to se sve to de{ava, dal' ~ovek i{ta re{ava
il' smo samo tu zbog ravnote`e medju zvezdama?

O zagrli me sad,
jako, najbolje {to zna{
i nemoj crnoj ptici da me da{.

O ne, ne brini,
pro}i }e za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.

U mojim venama
davni sever samuje
i ja ponekad ne znam {ta mu je,

{to luduje,
od sre}e tugu tka
moja prosta du{a slovenska.

Moja prosta du{a slovenska...

Moja prosta du{a slovenska...

Moja prosta du{a slovenska...
____________________________________________________Celove~ernji the Kid b5



NEKO TO ODGORE VIDI SVE


Stevu ^enejca je ubio grom, ne`no, k'o rukom,
na {irokom {oru, tu negde pred zoru il' pre.
Niko se nije pitao gde se to no}u skitao
nego su `alili i sve}e palili svi.

Sa njegovim stricem sam proveo dan, bio je o~ajan.
Al' taj matori momak je imao stomak za sve.
Pa re~e: "Eto, tudjeg se latio, zato je glavom platio
- zbog `ene svog kuma je si{ao s uma sasvim".

A vidi{:
Neko to odgore vidi sve,
povla~i te konce,
igra se.

Postavi na svoje mesto
svako dobro,
zlo jo{ pre
- sve vide o~i sudbine.

Tako, ponekad, te re~i mi dodju, k'o jeka,
kad bure se spuste, kad pacovi napuste brod.
Ne brinem mnogo o njima, vrate se s lepim danima,
pa idemo dalje i plovidba traje, k'o pre.

Al znam da:
Neko to odgore vidi sve,
povla~i te konce,
igra se.

Postavi na svoje mesto
svako dobro,
zlo jo{ pre
- sve vide o~i sudbine.

Lomi{ mi srce, k'o bagremov prut, onako, usput.
Kad ostane{ sama ti nadje{ par dana za nas.
Al' ja crtam svoje krugove i pra{tam stare dugove
da, mo`da se varam, al' {to da se staram o tom,

kad uvek
Neko to odgore vidi sve,
povla~i te konce,
igra se.

Postavi na svoje mesto
svako dobro,
zlo jo{ pre
- {ve vide o~i {udbine.
_____________________________________________________________singl plo~e 12



BUDIMPE[TANSKI SNEG


Dal' se bar ponekad seti?
Pla{im se da ne...
K'o u nekoj opereti
zbilo se to sve:
violinist (tu`ni pajac),
lepa `ena i {ampanjac,
a kulise, zavejani grad...

Vodila me kud je htela,
bio sam njen gost:
Vere{marti, Citadela
i Lan~ani most.
Zavejani Trg heroja
gde po`eleh da je moja
i da uvek bude kao tad.

Iz daleka zvonio je
neki cimbal star.
Molila me da joj pi{em
jednom bar.
Svitalo je jutro sne`no.
Budilo se sve...
Ljubila me ne`no,
k'o nijedna pre.

Pogledom sam posle dugo
pratio njen trag
zavejanom ulicom
Sent Harom{ag.
Pla{ila me slutnja neka,
znao sam od pre:
sve izgleda izdaleka druk~ije.

^esto srce ja~e bije
kad se setim nje,
Sve Listove rapsodije
bude stare sne.
@eleo bih znati gde je,
dal' se seti sneg kad veje,
il' je neko drugi ljubi tad...

Iz daleka zvonio je
neki cimbal star.
Molila me da joj pi{em
jednom bar.
Svitalo je jutro sne`no.
Budilo se sve...
Ljubila me ne`no,
k'o nijedna pre.
____________________________________________________Celove~ernji the Kid a5



SVIRAJTE MI JESEN STI@E DUNJO MOJA


Toga jutra sam stigao putni~kom klasom,
pa ku}i sa stanice ~asom,
kroz ba{te i pre~ice znane.
A u vojsci sam stekao druga do groba
i hroni~nu upalu zgloba
- suvenir na stra`arske dane.

U{ao sam na prstima,
mati be{e ve} budna i brzo se prekrstila.
Re~e: "Pro{lo je k'o za ~as,
ba{ si stigao dobro jer svatovi su tu do nas
pa }e ti svirati a ti }e{ birati".

Svadba be{e k'o svadba, i {ta da se pri~a,
parada pijanstva i ki~a
i poznata cura u belom.
Ve} po redu po`eleh im zdravlja i sre}e,
iz ruku mi otela cve}e
i sakrila pogled pod velom.

Tad me spazi{e cigani,
kum je tra`io pesmu, al' ja sam stig'o, briga njih!
[irok osmeh i zlatan zub:
"Znam da nije ti lako, al' danas nemoj biti grub
nego zapovedi {ta }emo svirati!"

Svirajte mi "Jesen sti`e dunjo moja", jesen rana,
nek zazvone tambure u transu.
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac,
al' ja moram ~uti tu romansu!

Svirajte mi "Jesen sti`e dunjo moja", al' polako,
da mi ne bi koja re~ promakla.
Sklon'te ~a{e i bokale, razbio bih svet od {ale,
da je samo slu~ajno od stakla, dunjo moja...

Retko odlazim ku}i a pi{em jo{ redje,
i slike su bledje i bledje,
pa lepe potiskuju ru`ne.
Al' nekad poru~im pi}e i tako to krene,
pa stignem u svatove njene,
sve prave su ljubavi tu`ne.

Nikom ne pri~am o tome.
Brzo dodje taj talas i znam da }u da potonem.
Spas mi donose cigani,
oni imaju srce, za svakog od nas, briga njih,
oni me pitaju {ta da sviraju...

Svirajte mi "Jesen sti`e dunjo moja", jesen rana,
nek zazvone tambure u transu.
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac,
al' ja moram ~uti tu romansu!

Svirajte mi "Jesen sti`e dunjo moja", al' polako,
da mi ne bi koja re~ promakla.
Sklon'te ~a{e i bokale, razbio bih svet od {ale,
da je samo slu~ajno od stakla, dunjo moja...
_____________________________________________U tvojim molitvama - Balade d4



ODLAZI CIRKUS


Odlazi cirkus iz va{eg lepog grada
{irokim drumom {to izlazi na most.
Odlazi cirkus i ja se pitam sada
ko je doma}in a ko je bio gost?

Nestaje cirkus u {irokoj ravnici.
U ki{noj no}i za njim se srebri trag.
Odlazi profesor i majstori na `ici
i tu`ni pajac {to bio vam je drag.

Dal' je sve bilo samo fol?
Dal' je sve samo jeftin trik?
Il' sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik?

Pri~a}e deca o svetlima arene,
ve`ba}e kri{om kod ku}e neki {tos.
Ali ve} sutra, ~im prodje neko vreme
samo }e retko pomi{ljati na to.

Osta}e okrugli trag na mestu {atre,
tu gde se hrvao sa tigrom hrabri grk
i par plakata, na njima guta~ vatre
kome }e klinci ve} nacrtati brk.

Dal' je sve bilo samo fol?
Dal' je sve samo jeftin trik?
Il' sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik?

Laku no}, dame i gospodo.
Eto i ova predstava je zavr{ena.
Drago mi je ako ste u`ivali u njoj koliko sam ja u`ivao.
Jo{ }emo se mi videti, sigurno,
u nekom drugom cirkusu.

Odlazi cirkus za sve je bolje tako.
Mnogi su predstavu shvatili do sad.
Nove pajace prona}i }ete lako,
jer drugi cirkus }e do}i u va{ grad.

Laku no}.